Oznaka: sećanja

Tara, crno-bela baza

  Fudbaleri Partizana se trenutno nalaze na Tari, gde se pripremaju za novu sezonu. I dok „srpskom planinskom lepoticom teku reke znoja“ i dok „pogon šampiona puni baterije za nastupajuću sezonu“, kako već decenijama po istom klišeu izveštavaju sportski izveštači sa priprema, naš blog će se takođe baviti Tarom i Partizanom, ali u vidu slika.   Ova planina je već

Neko brije brkove, a neko glavu…

  Svi oni koji gaje stereotipe o Partizanu iz njegovih prvih dana, po samom osnivanju, kao klubu u kojem ništa nije iskakalo iz ustaljene vojničke discipline i krutih pravila, biće demantovani ovom neobičnom fotografijom. Ona je nastala u prvim godinama FK Partizan, u periodu između 1945. i 1947. godine, o čemu svedoči i prepoznatljivi prvi grb Partizana na belom dresu.

Čist račun – duga ljubav (i uspešna turneja)

  Mnogi pametni ljudi su davno utvrdili kako je fudbal ogledalo i refleksija života. I nisu pogrešili. Fudbal, kao globalni sociološki fenomen i „najvažnija sporedna stvar na svetu“, bio je uvek pogodan za praćenje tada aktuelnih društvenih, državnih i globalnih tokova.   Posmatrajući stare fotografije, možete ne samo da prepoznajete bivše asove i nezaboravne utakmice, već i da po brojnim

Voz za Štutgart polazi sa prvog koloseka…

  Život jednog sportskog kluba ne čine samo trofeji, pobede, golovi i utakmice, već i hiljade drugih događaja, doživljaja i detalja. Karakteristika „Crno-bele nostalgije“ je ta što ne evocira samo sećanja na utakmice, pobede i trofeje, već i na neke obične životne priče, koje su takođe deo jednog kluba. Ovog puta imaćete, preko ovih zaista raritetnih fotografija, uvid u jedno

„Kad stanem, ja se zamaram“ („Tempo“, broj 1067, 06.08.1986.)

Nešto starijim navijačima Partizana ne treba posebno predstavljati Bajra Župića. Za one mlađe – to je bio igrač ne baš raskošnih kvaliteta, ali velikog srca. Čovek zadatka. Legenda o Bajru Župiću je u međuvremenu znatno prevazišla njegov objektivni doprinos ekipi Partizana. I „Crno-bela nostalgija“ osvežava sećanje na ovog nesvakidašnjeg igrača, prenoseći Župićev intervju za bivši sportski nedeljnik „Tempo“, dat u

Grobari sanke – evi go, evro gol, evri go…

* Tekst pred vama je objavljen u fanzinu „4.X 1945.“ a uz odobrenje autora Igora Todorovića objavljujemo ga i ovde, jer se savršeno uklapa u duh bloga „Crno-bela nostalgija“.    Nedavno sam prelistavao album sa starim grobarskim fotkama, i naletim na onu gde je u gro planu zastava „Naš ponos, naša nada“, mala tribina, žičana ograda, sneg… Setim se da

Partizan – vesnik prvoligaškog fudbala u Kragujevcu

  Znamo da je Partizan prvi šampion u istoriji posleratne Jugoslavije, prvi pobednik nacionalnog kupa, klub koji je otvorio najelitnije evropsko takmičenje – Kup evropskih šampiona. Takođe, Partizan je prvi istočnoevropski klub koji je došao do finala tog takmičenja.   Ipak, u istoriji kluba sa Topčiderskog brda ima još dosta skrivenih rekorda, zanimljivosti i rariteta. Posebno je zadovoljstvo kada smo

„Slučaj Šajber“ i Partizanovi transferi u drugoj polovini osamdesetih

  Peti deo serijala o transferima Partizana biće prožet još nekim dešavanjima sa polovine osamdesetih, vrlo bitnim za taj period. Dakle, leto 1985. godine bilo je prekretnica – Partizan je tada, posle dužeg vremena, angažovao državnog reprezentativca (Vlado Čapljić, Željezničar) i najavio mnogo veće ambicije u pogledu dovođenja igrača iz drugih klubova. Bio je to tek uvod u burno leto

Partizanovi transferi kroz istoriju, 4. deo (prva polovina `80-ih)

  Prisećajući se fudbalskih transfera vezanih za FK Partizan u doba Jugoslavije, dolazimo i do početka osamdesetih godina 20. veka. Početkom te decenije, Partizan je bio u procesu stabilizacije posle haotične situacije u klubu i jedva izborenog opstanka u sezoni 1978/79. Oporavak je bio dug i spor, a to se reflektovalo i kroz transfer politiku. Mnogo igrača je dolazilo u

Prvi susret Partizana i Dinama u istoriji

  Na ovim stranicama već ste imali prilike da pročitate tekstove o prvoj utakmici između Partizana i Hajduka kao i o prvom susretu Partizana i Crvene zvezde.   Došao je na red i na trećeg Partizanovog rivala iz nekadašnje „velike četvorke“, ekipu Dinama iz Zagreba. Poslednje u nizu velikih rivalstava ali ne i najmanje bitno – naprotiv. Upravo je susret

Misterija zvana Živko Lukić

  Bavljenje istorijom jednog fudbalskog kluba, pa makar i preko uređivanja ovakvog bloga, donosi razne zanimljive priče, poznanstva i anegdote. Veoma često, veće zadovoljstvo od opisivanja već poznatih utakmica, za autora predstavlja momenat kada se otkrije nečija nepoznata biografija, kada se „iskopa“ slika malo poznatog igrača Partizana, ili kada se autoru javi potomak, sin ili ćerka nekog od bivših asova

Partizanovi transferi kroz istoriju, 3. deo (druga polovina `70-ih)

  Dolazimo do trećeg nastavka serijala o Partizanovim transferima kroz istoriju. Od početka sedamdesetih pa sve do polovine te decenije, Partizan je dovodio i domaće asove i neafirmisane igrače, sve njih kombinovao sa momcima poniklim u sopstvenoj školi, ali titule nije bilo. Navršila se i čitava decenija bez trofeja, ušlo se u jedanaestu sušnu godinu.   Tada, u leto 1975.

Partizanovi transferi kroz istoriju, 2. deo (prva polovina `70-ih)

  Prvi nastavak iz ovog serijala o transferima FK Partizan bavio se mahom šezdesetim godinama prošlog veka, formiranjem generacije „Partizanovih beba“, kao i godinama posle briselskog finala Kupa šampiona, kada je rasprodata moćna ekipa. Došli smo do kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina dvadesetog veka.   Pored već pomenutih Hošića, Katića, Živaljevića i Bjekovića, koji su kao pridošlice imali veliki

Bio jednom jedan „lampaš“

  Identitet i istoriju jednog fudbalskog kluba (a Partizan nije izuzetak) određuju ne samo njegovi uspesi, fudbaleri i treneri koji su tu istoriju pisali, već i fudbalski objekti. Stadion je neodvojivi deo istorije svakog fudbalskog kluba, i odavno su stadioni prestali da budu samo uobličene gomile betona i gvožđa. Za svakog navijača oni imaju emotivni značaj a njihove tribine predstavljaju

Odlazak Partizanovog plemića

 Po prvi put na ovim stranicama pišem o nekome ko nije bio ni Partizanov as, ni trener, ni funkcioner. A osećam da moram nešto da napišem, jer je bio možda i najveći od nas, posvećenih crno-beloj boji. Neka tiha i dostojanstvena tuga, ali i ponos i zahvalnost, prisiljavaju me da ih izrazim kroz slova i reči. A da, pri tom,

Partizan u Evropi: u stilu klupskih boja

* Tekst pred Vama je napisan pre šest meseci za fanzin „04.X 1945.“, pa kao autor teksta objavljujem ga i na svom blogu, uz saglasnost urednika fanzina „04. X 1945.“   Od samih početaka, FK Partizan je bio klub koji je nastojao da svoj kvalitet meri u okršajima sa evropskim i svetskim klubovima. Od osnivanja kluba pa u narednih deset

Dan kada je počelo veliko rivalstvo

  Na ovom blogu mogli ste da pročitate post o prvom derbiju između Partizana i Crvene zvezde, koji je odigran na pravoslavni Uskrs 1946. godine. Ovog puta, tema će biti utakmica kojom je započeto još jedno veliko rivalstvo, između Partizana i splitskog Hajduka. Hajduk, osnovan još 1911, do tog prvog dvoboja s Partizanom, je imao već osvojene dve titule prvaka

Pripreme u Vitezu, leto 1969.

Nastavljamo da Vas podsećamo na poznate i manje poznate detalje iz Partizanove prošlosti. Danas, kada fudbalski klubovi sprovode svoje pripreme u Sloveniji, Nemačkoj, Dubaiju ili Turskoj, mi se podsećamo jednih letnjih priprema iz davne 1969. godine. Partizan je tada, pod vođstvom trenera (danas pokojnog) Stevana Ćeleta Vilotića, otišao na pripreme u  gradić Vitez, smešten u srednjoj Bosni. Ekipa se spremala

Grobari „old school“

Partizanova navijačka armija je u bivšoj državi, Jugoslaviji, sigurno bila najbrojnija. Partizan je pre svega bio sportski klub, kojem su ljudi prilazili zbog majstorstva njegovih sportista i otvorenosti za sve ljude. Partizan nikada nije potezao primitivne „argumente“ nacije, vere ili politike kako bi privukao navijače, niti je ikada bio klub koji je naknadno tumačio i krojio istoriju. Danas, kada je

„Snežni“ Partizan

Nastupila je takmičarska pauza za Partizan, a uporedo s njom počelo je i nevreme u Srbiji. Sneg kao da je čekao kraj polusezone. Da Vam skratimo ove dane bez utakmica, evo nekih starih fotografija sa Partizanovih utakmica odigranih po snegu, mećavi, vejavici… Partizan – Real 3-0, 29.01.1956 Partizan – Proleter 5-2, 10.12.1967. Partizan – Zagreb, 10.03.1968. Partizan – Dinamo 3-0,

„Veležovci“ kao Partizanovi gosti

U pretprošlom postu prikazali smo sliku tima Partizana sa prvog Trofeja Marjana, održanog u Splitu 1974. godine. Bio je to jak turnir i idealna prilika za tadašnje jugoslovenske klubove da provere svoje kvalitete pred nastavak sezone. Ostajemo na istom turniru i u ovom postu. Ono što je kuriozitet tadašnjeg turnira je da su na prvoj utakmici, između Partizana i C.zvezde

Štef sa našim Kinezima

Sada već daleke 1988. FK Partizan je u svoje redove doveo prve strane igrače u svojoj istoriji. Bili su to Kinezi, odbrambeni igrač Đia (Jia Xiuguan) i napadač Liu (Liu Haiguang). Zadržali su se nešto više od pola sezone na Topčiderskom brdu i imali solidan učinak. Prilikom dolaska u Partizan, imali su čast da ih pozdravi legendarni Stjepan Bobek i

Danas nam je divan dan, Partizanu rođendan!

„Partizan je deo moje porodične tradicije, moje kućno božanstvo. Deo moje krvi, moje estetike, mog odrastanja!“ Božo Koprivica I ovog 4. oktobra izbrojaćemo silne titule i trofeje osvojene u poslednjih godinu dana i dodati ih u zlatnu Partizanovu riznicu. Neka ih, samo neka se množe. Proglasićemo najbolje u našoj sportskoj porodici i dodeliti im priznanja. Uslediće koktel, malo će da

Partizanove nade u „Tempu“ iz 1967. godine

Ovaj tekst iz „Tempa“ broj 69 iz 1967. godine nagoveštava dolazak na veliku scenu tadašnjih velikih Partizanovih nada, igrača koji su sa Partizanom bili nadmoćni u evropskim okvirima. Njihov tadašnji trener Miomir Nenković je o svakom igraču izneo mišljenje i očekivanja. Naravno, kako to uvek i biva, nisu svi od ovih momaka ispunili očekivanja. Moca Vukotić je postigao najviše –

Jedan davni zimski trening…

Sledeće dve slike, pomalo nejasne ali ipak izuzetno dragocene, snimljene su pre 60 godina! Na njima je ovekovečena jedna od prvih Partizanovih generacija kako te davne 1952. trenira na pomoćnom terenu Stadiona JNA.  – kliknite na slike da biste ih uveličali- Od igrača, u prvom redu sa leve strane se prepoznaje golman Božidar Belojević (čija porodica je i ustupila ove

FK Partizan na Prvomajskoj paradi

Za vreme posleratne Jugoslavije, često su se održavale Prvomajske parade, kao svojevrsne smotre dostignuća iz oblasti privrede, kulture i sporta. Na jednoj od tih parada učestvovao je i FK Partizan, što ova slika i pokazuje. Radi se o paradi iz 1953. ili 1954. godine, na slici je tim Partizana u prelepim belim dresovima, a u prvom planu su Čedomir Lazarević

Tako je trenirao Šole…

Mnogo je bilo izuzetnih golmana u istoriji Partizana, ali samo je jedan Milutin Šoškić. Najbolji golman kojeg je Partizan imao, predvodnik i kapiten slavne generacije „Partizanovih beba“ koje su došle do finala Kupa evropskih šampiona 1966. Branio je i za tim sveta. Put do tih visina bio je sve samo ne lak, i izgrađivan je mnogobrojnim treninzima i napornim radom.

Partizanova porodica – povratak u osamdesete

Između klubova u sastavu JSD Partizan oduvek je postojao veliki stepen solidarnosti i pomaganja. Mnogi su primeri druženja među sportistima, spontanog ili organizovanog odlaska fudbalera Partizana da bodre košarkaše Partizana, i obrnuto, a naravno, od tog „virusa“ nisu bili imuni ni ostali sportisti velike „crno-bele“ porodice – vaterpolisti, rukometaši, odbojkaši. Na ovom blogu već ste imali prilku da pročitate post

Partizanovci na malom fudbalu

Tokom svog postojanja, FK Partizan je učestvovao na mnogim manifestacijama koje nisu bile direktno vezane za takmičarske nastupe. Jedna od tih prilika za promovisanje kluba bio je i ovaj turnir u malom fudbalu, održan krajem sedamdesetih godina prošlog veka u legendarnoj Hali sportova na Novom Beogradu, dugogodišnjem domu KK Partizan. Na prvoj slici su Petar Borota, Boško Đorđević, Nenad Stojković,

Bip i njegovih pet minuta slave

„Jeb`o pendrek, jeb`o revolvere, Kada bi mu do čoveka stalo Preko noći prest`o bi da sere I bio bi čovek, makar malo“ Bora Đorđević  Pitate se kakve veze imaju ovi stihovi sa sportom? Imaju, imaju. Navijači i policija, duga je to priča. Priča puna netrpeljivosti, sukoba i antagonizma. Kao u starom dobrom crtanom filmu o Tomu i Džeriju. U Evropi

1975/76 – jedna luda sezona, esencija „grobarstva“ i titula posle 11 godina

Sve je bliže i izvesnije osvajanje još jedne šampionske titule za Partizan. Možda je to pravi trenutak da se podsetimo jedne daleke i neobične sezone, koja se završila na najbolji mogući način po naš klub. Bila je to sezona 1975/76, prva koju je autor ovog teksta upamtio i proveo aktivno prateći rezultate „crno-belih“. Zato je ova priča pre svega lično

Doš`o je i taj dan…

Doš`o je i taj dan… Zašto taj odnos, koji je započeo kao pritisak na jednog školskog dečaka,traje gotovo četvrt veka… duže od ma kog drugog odnosa koji sam uspostavio sopstvenom voljom?  Nick Hornby, Stadionska groznica Beograd, 1972, mislim da je 1972…  Otac, naš rođak i ja, u rođakovom fići. Ja zaista pamtim taj detalj. Pomalo nejasno,ali ga pamtim. Kao i