Najnovije
1981-1990ARHIVA SEZONAEvropa (UEFA)

Kup UEFA 1985/86

Trener: Nenad Bjeković

Partizan u Kupu UEFA 1985/86: 

Nebojša Vučićević  4/3, Fahrudin Omerović   4/0, Slobodan Rojević  4/0,  Vlado Čapljić  4/0, Vladimir Vermezović 4/0, Ljubomir Radanović  4/0, Zvonko Živković  4/0, Goran Stevanović  4/0, Miloš Đelmaš  4/0, Zvonko Varga  4/0, Milonja  Đukić  3/1, Miodrag Radović  3/0, Radoslav Nikodijević  3/0, Admir Smajić  2/0, Bajro Župić 1/0, 1 autogol protivnika.

Rezultati FK Partizan u Kupu UEFA 1985/86

1. kolo Kupa UEFA, 1. meč, 18.9.1985, Portimao, Estadio Munisipal Portimao, 13.000 gledalaca

Partizan: Omerović, Radović, Rojević, Vermezović, Čapljić, Radanović, Nikodijević, Živković,  Stevanović (Đelmaš), Varga (M. Đukić), Vučićević

"Večernje novosti"

1. kolo Kupa UEFA, 2. meč, 02.10.1985, Beograd, Stadion JNA, 30.000 gledalaca, strelci: Vučićević 19` (pen), 83`, 85`, M. Đukić 29`

Partizan: Omerović, Radović, Rojević, Vermezović, Čapljić, Radanović, M. Đukić,  Živković (Đelmaš),  Varga (Smajić), Stevanović,  Vučićević

"Večernje novosti"

Šesnaestina finala Kupa UEFA, 1. meč, 23.10.1985, Beograd, Stadion JNA, 48.000 gledalaca, strelac: Le Ru (autogol) 10`

Partizan: Omerović, Radović (Nikodijević), Rojević, Vermezović, Čapljić, Radanović, Đelmaš, Živković, Varga, M. Đukić, Vučićević (Stevanović)

"Večernje novosti"

Šesnaestina finala Kupa UEFA, 2. meč, 06.11.1985, Nant, Stadion La Božoir, 35.000 gledalaca

Partizan:  Omerović, Župić, Rojević (Nikodijević), Vermezović, Čapljić, Radanović, Đelmaš, Živković, Varga (Stevanović), Smajić, Vučićević

"Večernje novosti"

 

*****

Treće uzastopno učešće Partizana u UEFA takmičenjima u ovoj deceniji, donelo je iste ambicije – dogurati što dalje, ali bez jasno postavljenih ciljeva. Žreb za prvo kolo je odredio da Partizan putuje na jug Portugalije, u mali grad Portimao, na obali Atlantika. Lokalni klub Portimonense bio je prvi rival Partizanu.

Portugalskom klubu oo je bilo prvo učešće u evropskim fudbalskim kupovima, i do današnjeg dana i jedino. Simpatični klub, crno-belih boja kao i Partizan, iza sebe je imao tek osam sezona u najjačoj portugalskoj ligi. Još pri dolasku naše ekspedicije u Portimao, mogla se sa lica domaćina čitati opčinjenost izlaskom u Evropu i susretom sa evropskim velikanom, kako su sami nazvali ekipu Partizana. Čak su, sa izvesnom zebnjom, pozvali ekspediciju našeg tima na koktel, strahujući da se našima neće svideti skučenost njihovih skromnih klupskih prostorija. Naprotiv, iz tog neformalnog druženja izrodili su se iskren razgovor i prijateljske emocije. Sutradan, Partizanu je, iako je bio gost, pripala čast da nosi svoje tradicionalne prugaste dresove.

Nažalost, naš velikan je u prvom meču, koji je sudio Alfons Konstantin iz Belgije, pokazao veoma bledu partiju, pa je Portimonense slavio sa 1-0. Partizan je po ko zna koji put pokazao sve one slabosti zbog kojih do tada, osim 1966, nije uspevao daleko da dogura u evropskim takmičenjima pod okriljem UEFA. Bojažljivost, smušenost, bezidejna igra…bile su karakteristike i ovog nastupa.

Ipak, stvari su došle na svoje mesto u revanšu u Beogradu. Pred beogradsku utakmicu, koja se igrala dva dana pre Partizanovog 40. rođendana, bio je organizovan defile svih sportista Partizana povodom klupskog rođendana. A na terenu, nešto kasnije, igrači Partizana, ovog puta kao domaćini u belim dresovima, ubedljivo su savladali Portimonense sa 4-0, uz tri gola Vučićevića i jedan Milonje Đukića. Sve je krenulo od penala u 19. minutu koji je dosudio turski sudija Sadik Deda, na poluvreme se otišlo sa dva gola prednosti, a u samom finišu Uške Vučićević je sa jpoš dva pogotka stavio tačku na prvo kolo, što se tiče Partizanovog učešća. Imali su gosti određene primedbe na penal i kriterijum sudije prilikom dosuđivanja kaznenog udarca, ali su se ipak složili da daleko bolja ekipa – Partizan, zasluženo ide u naredno kolo.

A u narednom kolu čekao nas je opet put na obale Atlantskog okeana, ali znatno severnije. Pred nama je bio mnogo ozbiljniji rival – francuski Nant, šestostruki šampion države. U prethodnom prvenstvu Francuske zauzeo je drugu poziciju, iza Pari Sen Žermena, a ekipa Nanta bila je skup tadašnjih i pređašnjih reprezentativaca: Bertran, Ajaš, Le Ru. Ture, Amis (svi Francuzi), Buručaga (Argentina), Halilhodžić (Jugoslavija), Frankovski (Poljska)…

Na dan beogradske utakmice, nad Beogradom se nadvila jaka kiša, koja nije prestajala tokom čitavog dana. Uprkos tome, ohrabreni odličnim partijama „crno-belih“ u domaćem šampionatu, skupilo se skoro 50.000 navijača. Svi su priželjkivali ishod poput onog iz 1965, kada je Partizan u prvom kolu Kupa šampiona, na putu do finala, savladao „kanarince“ iz Nanta sa 2-0.  Ipak, realnost je bila drugačija dvadeset godina kasnije.

Osim početnih uraganskih napada, nošeni podrškom sa tribina, „crno-beli“ nisu puno pokazali. Autogol defanzivca Nanta Le Rua u 10. minutu bilo je sve što je naš tim ostvario to veče. Izjednačio je, sredinom drugog poluvremena, Vahid Halilhodžić, i bilo je jasno da nam šanse za prolazak nisu velike. Nant se nametnuo kao bolja, iskusnija i tehnički moćnija ekipa.

U revanšu u Nantu, gledali smo isti onaj Partizan kakav je bio i u Portimau, ili godinu dana ranije u Londonu i Sekešfehervaru – nemoćan i uplašen. Strah je još više okovao igrače „crno-belih“ kada je u jednom momentu nestalo struje na stadionu, a gotovo svi navijači Nanta su upalili upaljače i prskalice. Kao da taj prekid i nije bio baš sponan i neočekivan…

Kako god, Partizan se obrukao i po treći put za godinu dana primio je veliki broj golova na evropskom gostovanju. U Nantu, bilo je „samo“ 4-0 za našeg rivala, za razliku od „petice“ protiv Videotona i „šestice“ protiv Kvins Park Rendžersa. Minus od jednog gola na poluvremenu (golom Buručage) davao je nadu da se u drugom delu igre može nešto više uraditi, ali je u nastavku usledio slom, pa su Amis (sa dva gola) i Braciljano, naneli pravi debakl „crno-belima“.

 

Uplašeno, smušeno, nemoćno – tako se može opisati svako iole jaće gostovanje Partizana u ove dve evropske sezone. Nant je, nažalost, potvrdio takav utisak.

 

 

 

One comment
Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *