Najnovije
1955-1960BlogEvropa (Mitropa, KSG)

Mitropa kup 1959.

Ekipa Partizana pred meč protiv Banjika / Takač, Stojanović, Belin, Vasović, Špic, Jončić, Kranjčić, Šoškić, Jusufi, Miladinović, Atanacković – Kaloperović, Vukelić, Galić, Čebinac, Blažić, Z. Čebinac, Radović, B. Mihajlović

Trener: Ileš Špic

Partizan u Mitropa kupu 1959:

Tomislav Kaloperović 4/3, Branislav Mihajlović 4/1, Jovan Miladinović 4/1, Milutin Šoškić 4/0, Milan Kranjčić 4/0, Bruno Belin 4/0, Fahrudin Jusufi 4/0, Aleksandar Jončić 4/0, Zvezdan Čebinac 4/0, Lazar Radović 4/0, Milan Galić 3/1, Milan Vukelić 2/1, Velibor Vasović 2/0, Vladimir Kovačević 1/0, uz dva autogola protivnika.

 

Rezultati FK Partizan u Mitropa kupu 1959.

Četvrtfinale Mitropa kupa, 1. meč,  05.7.1959, Ostrava, Stadion Bazaly, 20.000 gledalaca, strelac: Vukelić 61.m.

Partizan: Šoškić, Kranjčić, Jusufi, Belin, Jončić, Miladinović, Zvezdan Čebinac, L. Radović (Vukelić), Kaloperović, Galić, Branislav Mihajlović

Četvrtfinale Mitropa kupa, 2. meč, 11.7.1959, Beograd, Stadion JNA, 20.000 gledalaca, strelci: Kaloperović 80.m. (pen), 102.m, Miladinović 90.m.

Partizan: Šoškić, Kranjčić (Vasović), Jusufi, Belin, Jončić, Miladinović,  Zvezdan Čebinac, L. Radović, Kaloperović, Galić, Branislav Mihajlović

Polufinale Mitropa kupa, prvi meč, 18.7.1959, Beograd, Stadion JNA, 35.000 gledalaca, strelci: Branislav Mihajlović 44.m, Bozsik (autogol) 49.m, Kaloperović (pen) 80.m.

Partizan: Šoškić, Kranjčić, Jusufi, Belin, Jončić, Vasović, Zvezdan Čebinac, L. Radović (Kovačević), Miladinović, Kaloperović, Branislav Mihajlović

Polufinale Mitropa kupa, drugi meč, 25.7.1959, Budimpešta, Stadion Honveda, 30.000 gledalaca, strelci: Kotász (autogol) 62.m, Galić 84.m.

Partizan: Šoškić, Belin, Jusufi, Kranjčić, Jončić, Miladinović,  Zvezdan Čebinac, Radović (Vukelić), Kaloperović, Galić, Branislav Mihajlović

 

  • u finale je posle žreba otišla ekipa Honveda.

*****

Ostrava je u svoje vreme bio važan rudarski centar u Čehoslovačkoj a Partizan je u tom kraju uživao ugled velikog evropskog kluba pa je tako i dočekan. Ljubazni domaćini su na prigodnom banketu pokazali poštovanje i ukusnim poklonima – svaki igrač Partizana dobio je minijaturnu karbitnu lampu, poznati simbol rudarstva. Tog 5. jula 1959. domaći Banjik igrao je premijeru u Mitropa kupu a naš Partizan u ovom četvrtfinalu premijerno nastupio u crno – belim dresovima na evropskoj sceni. Po toplom i sunčanom danu, pred 20.000 navijača na lepom stadionu u izgradnji, trener Ilješ Špic izveo je sledeći sastav: Šoškić, Kranjčić, Jusufi, Belin, Jončić, Miladinović, Z. Čebinac, Radović (Vukelić), Kaloperović, Galić, B. Mihajlović.

Loše smo igrali i na poluvremenu gubili sa 0-1. Milutin Šoškić je u 35. minutu neshvatljivo pogrešio, ne tako jak šut sa trideset metara nije uspeo da ukroti – lopta se provukla ispod njega i ušla u našu mrežu. Čeh Vjencek je postigao i drugi gol ali ga je austrijski sudija Sajpert poništio zbog faula u napadu asistenta Križaka. Navijači su bučno negodovali a mi dobro prošli. Izjednačenje i konačni rezultat stigli su u 61. minutu utakmice. Centaršut sa desnog krila neometani i dobro postavljeni Milan Vukelić glavom je sproveo pored desne stative u mrežu iza leđa golmana Dvoržaka. Partizan je tehnički superiorniji tim ali je u Ostravi mnogo grešio, igrao daleko ispod svog nivoa i toga dana nije mogao da parira fizički jačim i spremnijim fudbalerima Banjika.Zadovoljni se vraćamo u Beograd jer nerešen rezultat daje realnu nadu za revanš.

U subotu 11. jula 1959. pod reflektorima Stadiona JNA i pred 20.000 navijača, Partizan je nastupio u istoj postavi kao šest dana ranije u Ostravi, osim što je u 34. minutu Kranjčića zamenio mladi Velibor Vasović. Opet smo loše odigrali – raštimovano, smušeno,sa dosta grešaka i na poluvremenu zasluženo gubili rezultatom 0-1. U nastavku meča Pospihal je postigao i svoj drugi gol i Banjik,šestoplasirani tim sa tabele prvenstva ČSSR, je na deset minuta pre kraja praktično imao veliku pobedu u džepu. A onda je „parni valjak“ upalio motor.

Igran je 80. minut kada je Milan Galić grubo srušen u kaznenom prostoru gostiju i mađarski sudija Ištvan Žolt je pokazao na kreč. Faul je bio čist, niko se nije bunio a Toma Kaloperović bio precizan. Sledi deset minuta prave drame, svi navijači su na nogama, živci u fronclama a igrači oba tima neprekidno pred golom gostiju.Deset sekundi pre kraja meča Belin šalje centaršut, Zoran Miladinović natrčava, glavom pogađa loptu i šalje je u gol Banjika! Na tribinama neopisiva radost! Tokom pola sata produžetaka Partizan je, u velikoj psihološkoj prednosti, potpuno pregazio i samleo Čehe. Ređale su se šanse pred golom Dvoržaka, mat situacije jedan na jedan nisu iskoristili Galić i Jusufi a Miladinović je zatresao prečku. Pobedu nam je doneo Tomislav Kaloperović golom u 102. minutu, snažnim i preciznim udarcem sa ivice šesnaesterca pošto je prethodno veštim driblingom izlomio dva Čeha.Radost, olakšanje i drugi po redu plasman u polufinale Mitropa kupa, pravo na megdan starom rivalu, slavnom budimpeštanskom Honvedu.

– Oni su dobri fudbaleri ali mi se čini da ih se ipak suviše bojimo. Često naše ekipe ulaze u duel sa Mađarima unapred verujući da će izgubiti! Gledaoci, a naročito naši igrači uvek su spremni da se dive i prepričavaju uspele poteze njihovih futbalera, zaboravljajući da to i sami izvode na svakoj utakmici, izjavio je za „Sport“ naš pomoćni trener Aleksa Atanacković koji je kao igrač dobro upoznao Mađare, svoje stare protivnike sa terena i pre i posle rata.

Detalj sa meča Honved – Partizan 2-2, 25.7.1959.

Uoči polufinalnog duela sa Honvedom Ilješ Špic je odveo tim Partizana na Avalu u zelenilo i hladovinu, spas od gradske vrućine. Svež vazduh, jaka hrana, odmor i kraći treninzi su formula uspeha za plasman u finale Mitropa kupa. Planirana je ista postava kao protiv Banjika osim što je umesto napadača Galića starter bio defanzivniji igrač Velibor Vasović a svoju evropsku premijeru doživeo je i Vladica Kovačević tokom meča zamenivši Lazara Radovića. – Skupo ćemo prodati svoju kožu – uglas su sa Avale poručivali fudbaleri Partizana!

Prijatno letnje veče u Humskoj je tog 18.jula 1959. izmamilo 35.000 partizanovaca da stanu iza svog tima protiv Honveda. Primili smo brzi gol ali je Laza Radović samo par minuta kasnije bio u strašnoj šansi koju je bilo teško promašiti ali je on ipak uspeo. Partizan je izjednačio u 44. minutu – Kaloperović je snažno šutirao po zemlji, odbitak golmana Faraga dočekao je Bane Mihajlović, smestio u mrežu i to je bio rezultat prvog dela igre.

U nastavku je sve bilo u znaku broja dva – postigli smo dva gola, primili isto toliko a češki sudija Karaš nam je još dva poništio zbog navodnog ofsajda. Drugi gol za Partizan postigao je kapiten Honveda, slavni Božik u 49. minutu – posle centaršuta Zvezdana Čebinca pokušao je da se skloni ali je samo uspeo da rukom ubaci loptu u svoj gol. Čebinac je zaslužan i za naš drugi gol – deset minuta pre kraja grubo je srušen u šesnaestercu i redovan egzekutor Kaloperović je izjednačio na 3-3 i ostavio nam kakvu – takvu nadu pred revanš meč u Budimpešti.

Glavni utisci sa beogradske utakmice su gruba igra Honvedove odbrane, sudijska krađa ali i umor, bezvoljnost i apatija naših fudbalera i to se videlo u skoro svakom potezu i akciji. Nije pomogla ni prekomanda Miladinovića u napad, Špic je računao na njegovu prodornost, oštrinu i borbenost ali publika je videla samo nemoć i nervozu. Na svečanom banketu posle utakmice i Mađari su se žalili na sudiju (!?), davali čudne izjave i na poklon dobili etno čuturice. – Odlično, ovo mi je šesta koju imam , uzviknuo je centarhalf gostiju. Poslednji trening pred put u Budimpeštu bio je kraći rad sa loptom i ‘’futing’’ kroz Hajd park. Ekspedicija Partizana, na čelu sa našim potpredsednikom Takačem, u Mađarsku je povela sve raspoložive snage – čak sedamnaest fudbalera. Na put se išlo Putnikovim autobusom sa planiranim odmorom i noćenjem na Paliću. Revanš utakmica je zakazana za subotu 25. jul na stadionu Honveda u Kišpeštu sa početkom u 17 časova. Partizan je igrao u istom sastavu kao u Beogradu osim što se umesto Vasovića u tim vratio Galić a tokom meča je Lazu Radovića zamenio Milan Vukelić.

Više od 30.000 bučnih Mađara uopšte nisu uplašili naše momke. Lukavi Špic je pročitao taktiku Honveda – Božiku je zalepio Kaloperovića a centarfor Tihi je dobio čak dva ‘’flastera’’ – Jončića u vazduhu i Miladinovića da skuplja lopte posle tih duela. Igrali smo ofanzivno sa dva špica – Banetom Mihajlovićem i Galićem a sredinu terena su držali Radović, Kaloperović i Zvezdan Čebinac. Na poluvremenu smo gubili sa 0-2 ali je ovo ipak bio dobar raspored igrača i rezultat je morao da dođe.

Milan Vukelić je zamenio Radovića, uneo snagu i polet u igru Partizana i baš te nijanse su donele preokret. Smanjili smo u 62. minutu autogolom levog halfa Kotasa a izjednačili u 84. posle pravog šou programa Milana Galića – na asistenciju Kaloperovića pretrčao jetrideset metara, provukao i sebe i loptu kroz guste redove Mađara, matirao i golmana i pogodio praznu mrežu. Izvrsna igra Partizana, duhovite akcije, nedostatak sportske sreće – to su glavni tonovi u telefonskom izveštaju dopisnika „Sporta“ iz Budimpešte.

Produžeci su doneli još bolju igru Partizana i prave juriše na gol Honveda. Ubedljivo najbolji je bio naš bek Jusufi koji je kao šilo prodirao do šesnaesterca domaćina i u ‘’bunar’’ slao odlične lopte. Austrijski sudija Fric Sajpelt je zbog ‘’ofsajda’’ poništio gol Baneta Mihajlovića, rezultat je ostao nerešen 2-2 i po pravilima Mitropa kupa, finalistu je odredio žreb. Navijači Honveda su probili kordon redara i istrčali na teren jer su tu situaciju želeli da vide izbliza. Naš golman Milutin Šoškić je iz šapke jednog mađarskog oficira izvukao cedulju koju
je neotvorenu dugo uzbuđen držao u ruci. Na papiriću je ipak pisalo: Honved. Partizan je po drugi put omanuo u polufinalu Mitropa kupa, ali sada voljom više sile.

Dejan Šunjka

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *