Najnovije
Blog

Živko Lukić – misterija se razrešava…

  Pokušavam, zajedno sa svojim drugarima koji daju dragocenu pomoć u uređivanju ovog bloga, da otkrijem neke manje poznate detalje iz istorije kluba. Veoma često objavljujemo neke, samo naizgled, sporedne priče. A one često budu zanimljivije od bilo kakve ekskluzive ili senzacionalizma. Jednu od tih priča ste već imali prilike da pročitate, pod nazivom „Misterija zvana Živko Lukić“.  Ako je već niste pročitali,  pročitaćete je, ali radi kompozicije i smisla ovog teksta, samo mali podsetnik: Živko Lukić je fudbaler na kojeg nam je skrenuo pažnju gospodin Mišel Kolar iz Francuske. Lukić je, naime, prvi stranac u istoriji Pari Sen Žermena! Odigrao je jednu utakmicu, u avgustu 1970. i netragom nestao. Navodno, bio je član Partizana i brat Ilije Lukića, takođe bivšeg fudbalera Partizana a u to vreme igrača Rena.

Vrlo neobična priča – ko je čovek koji je poneo zvanje prvog stranog fudbalera u danas moćnom Pari Sen Žermenu? Gde je nestao, kako je tekla njegova karijera pre i posle boravka u Parizu?

Sve što smo uspeli da saznamo bilo je sledeće: Živko Lukić nije bio rođeni brat Ilije Lukića, isti taj Živko Lukić (verovatno) odigrao je i jednu utakmicu za seniorski tim Partizana. Posredno smo kontaktirali i Partizanove asove iz finala Kupa šampiona 1966, verujući da je taj igrač negde njihovih godina. Vladica Kovačević i Branko Rašović nisu mogli da se sete igrača tog imena i prezimena.

Čitava priča bi možda pala i u zaborav. Ali, celih sedam meseci po objavljivanju teksta o Živku Lukiću na „Crno-beloj nostalgiji“, 16. aprila 2015, anonimni posetilac ostavlja komentar:

Živko Lukić je bio stomatolog i preminuo je pre nešto više od mesec dana. 


Enigma je sada totalna! Fudbaler, pa zubar?! Ovo je definitivno luda priča! Anonimni posetilac bloga se više nije javljao, ali je uspeo da ponovo probudi moju znatiželju da do kraja otkrijem ko je bio Živko Lukić. Jer, prosto je neverovatno da nema apsolutno nikakvih podataka o fudbaleru koji je igrao za Pari Sen Žermen, pa makar i jednu utakmicu, neverovatno je da ga se niko ne seća, ni u Pari Sen Žermenu, ni u Partizanu.

Anonimni čitalac bloga je dao šturu ali korisnu informaciju – na pretraživaču ukucavam Živko Lukić stomatolog, i zaista dobijam vredan rezultat: do kraja 2012. bila je aktivna ordinacija stomatologa Živka Lukića u Železniku, beogradskom prigradskom naselju! Daljom pretragom sajta APR, dolazim i do datuma rođenja stomatologa Živka Lukića: 05.07.1943.

Zanimljivo, u isečku iz francuske sportske štampe, kao datum rođenja fudbalera Živka Lukića, stoji datum rođenja 05.07.1944:

  Jedna godina razlike, ali isti dan i mesec rođenja! Podudarnost je suviše velika! Možda je naš junak morao da se posluži lukavstvom i „smanji“ godine kako bi dobio priliku u Pari Sen Žermenu? A iz Železnika je i Ilija Lukić, za kojeg samo pretpostavljam da je Živkov brat od strica, jer rođeni brat nije sigurno. Ipak, i dalje nemam potvrdu da je stomatolog iz Železnika isti čovek koji je igrao za Pari Sen Žermen i, verovatno, Partizan.

Kad bih bar otkrio kada je Lukić odigrao taj jedan jedini meč za seniore Partizana…ali ubrzo, ne pitajte kako, dolazim i do tog podatka! U pitanju je bila turneja drugog tima Partizana, tačnije omladinaca, po Nemačkoj, u junu 1963. godine! Od nekoliko utakmica, uključujući i turnir, Živko Lukić je odigrao samo jednu, prijateljsku:

Merbek – Partizan 2-6 (2-1)

Merbek, 06.06.1963.

Partizan: Jovan Ćurčić, Predrag Milanović (Živko Lukić), Vladimir Petrović, Dimitrije Davidović, Ljubomir Mihajlović, Milan Damjanović, Mane Bajić (Todor Grebenarević), Miodrag Petrović, Bora Milutinović, Ivan Rajić i Slobodan Eskić.

Sada je već olakšana potraga. Dakle, Lukić je ušao kao rezerva umesto desnog beka Milanovića. Jedino za njih dvojicu iz ovog sastava ne postoje nikakvi tragovi kako im se kasnije kretala karijera. Milanovića sam bar uspeo da prepoznam na slikama, Lukića nikako. Ali, sada je bar jasno ko su bili Lukićevi saigrači i u kojem vremenu je igrao. Da li je bio samo na probi, ili je bio član mlađih kategorija Partizana?

Kontaktiram Slavoljuba Vidovića, velikog navijača Partizana. On u svojoj kolekciji „Partizanovih vesnika“ ima i brojeve iz 1962. i 1963. godine, ali slike omladinaca Partizana na koje je naišao su jako lošeg kvaliteta. Na njima je i Lukić, ali se teško razaznaje lik. Ali, kad klupko krene da se odmotava, odmotava se do kraja. Neverovatan sled događaja otkriva jedan po jedan pazl u ovoj zagonetki oko identiteta Živka Lukića. Nevezano za celu ovu priču, stupam u kontakt sa porodicom pokojnog Partizanovog asa, Bruna Belina, i dobijam par slika od njegovog sina, gospodina Milana Belina. Jedna od njih, iz 1962. godine, je posebno interesantna, na njoj je nekoliko Lukićevih saigrača koji su godinu dana kasnije bili s njim u timu na njegovoj jedinoj seniorskoj utakmici za Partizan – Eskić, Davidović, Rajić…ali pažnja se zadržava na momku u gornjem redu, prvom u dresu s leve strane…

Sličnost sa Lukićem iz Pari Sen Žermena je očigledna, treba imati na umu da je slika iz Pariza nastala osam godina kasnije. Tamna kosa, široke i razmaknute obrve, veoma slične crte lica:

Sve ide ka tome da Živko Lukić nije „s neba“ sleteo u Pariz, da u pitanju nije nikakva prevara lažnog fudbalera, već da je u pitanju čovek koji je zaista trenirao fudbal u mlađim kategorijama Partizana! „Lampica“ u glavi se upalila – pa ja imam još nekoliko slika ove generacije, slike Davidovića, Eskića, Rajića…ako je Živko Lukić bio omladinac Partizana, onda i njegova slika mora biti među njima! Klik na folder sa slikama (hvala, Zgro, ništa bez tebe!) i pogled na sliku preko koje sam više puta preleteo, ali tek sad shvatam ko je na njoj:

1963.
1970.

  Ovu gornju sliku, uz još nekoliko slika drugih igrača iz te generacije, uz pomoć Slobodana Španovića, sina bivšeg igrača Partizana Uroša Španovića, šaljem na razmatranje njegovom ocu. Španovići su, svojevremeno, među prvima pomogli ovaj naš blog svojom kolekcijom sportske štampe iz doba SFRJ. Uroš Španović je sa omladincima Partizana osvojio Kup Jugoslavije 1965. godine, i ne bi trebalo da je mnogo mlađi od Lukića. Gospodin Uroš Španović prepoznaje skoro sve igrače sa tih slika, ne pamti svima puna imena i prezimena (imajte na umu da je prošlo preko pola veka od tada i da su se kontakti izgubili) ali je za gornju sliku u dresu Partizana siguran:  „To je Lukić, imena se ne sećam. ali prezivao se Lukić. Posle je igrao u Rijeci“. 

  To je prva potvrda Lukićevog identiteta od strane nekog od saigrača i klupskih drugova! Ipak, treba još proveriti. Takođe, prvi put čujem da se pominje Rijeka kao Lukićevo kasnije odredište.
  To nije sve, dolazim do još dve fotografije, još starije od ovih već viđenih. U pitanju su pioniri Partizana iz sezone 1959/60. Na njima su Dimitrije Davidović, Ivan Rajić, znači – Lukićeva generacija. Suvišno je pominjati ko bi mogao biti dečkić uokvirenog lika?

 

   I za kraj, još jedna slika omladinaca Partizana iz 1963. godine, nastala na Stadionu JNA. Na njoj su Lukićevi saigrači sa turnira po Nemačkoj i utakmice u Merbeku – Davidović, Damjanović, Rajić, Petrović, Milanović…momak obeležen strelicom je verovatno Živko Lukić.

  Još jedna stvar ide u prilog tome da je momak sa slika iz Partizana isti onaj Živko Lukić, prvi stranac u istoriji Pari Sen Žermena. U francuskoj štampi je tada naznačena njegova visina od 169 centimetara. Na svim ovim slikama momak za kojeg mislimo da je Živko Lukić se ističe primetno nižim rastom u odnosu na saigrače, čak i u mlađim kategorijama.  Što se tiče Lukićevog eventualnog boravka u Rijeci, pokušavam da proverim preko NK Rijeka, ali bez uspeha. Dozvoljavam mogućnost da je došlo do zabune kod bivših saigrača, a možda je Lukić stvarno bio u Rijeci, ili nekom drugom hrvatskom gradu. Ponavljam – pola veka je prošlo, koliko nas bi se, posle par decenija sa sigurnošću prisetilo tako nekih detalja iz života ljudi sa kojima smo izgubili kontakt?

  Pre nekoliko dana, kao pokretač ovog bloga posvećenog istoriji Partizana,  dolazim u kontakt sa Dimitrijem Dačom Davidovićem. Davidović je član čuvene generacije „Partizanovih beba“ koje su stigle do finala Kupa šampiona. Nastupao je u četvrtfinalu i polufinalu. Kasnije je ostvario zavidnu karijeru u holandskom NEC-u i belgijskom Lirsu, a kao trener je imao puno uspeha u Belgiji, kao i u zemljama Bliskog Istoka. Pričamo preko telefona, o nekim stvarima iz njegove karijere, zbog kojih smo i došli u kontakt. Prisetim se i ove, još uvek nerešene misterije oko Živka Lukića. Da li da ga pitam? Jer, Branko Rašović i Vladica Kovačević nisu upamtili Lukića. Nije ni čudo, oni nisu njegova generacija. Rašović čak nije ni prošao kroz mlađe kategorije Partizana, već je kao senior došao iz Budućnosti. Ali, za razliku od njih, Dimitrije Davidović je igrao zajedno sa Lukićem, čak se i nalaze na istim slikama, od petlića i pionira pa dalje. Naravno, pod uslovom da je to Lukić. A sve ide ka tome da je momak sa slika zaista Živko Lukić, potrebna mi je samo usmena potvrda.
  U prvi mah, tokom razgovora telefonom, gospodin Davidović ne može da se seti imena i prezimena. Ništa čudno, jer čovek poput Dimitrija Davidovića je sreo, igrao i trenirao sa ko zna koliko stotina fudbalera. A čovek za kojeg ga pitam je s njim (verovatno) bio u ekipi pre više od pola veka, i kasnije je nestao kao fudbaler. Nije jednostavno setiti se tih ljudi, koji su samo proleteli kroz klub. Na moju opasku da je moguće da je Živko Lukić posle karijere fudbalera bio zubar, odmotava se film:
„A, zubar…kako da se ne sećam! Ordinacija u Železniku, Živka Lukića smo zvali Žare. Čak sam i odlazio tamo, družili smo se nekada davno!“
  Šaljem kasnije slike gospodinu Davidoviću, iste ove koje vi sada gledate u okviru teksta. Nedugo posle, Dimitrije Davidović se opet javlja:
 
 „Sigurno je ovo Živko Lukić. Nema nikakve dileme da je to on, na svim ovim slikama.“
  Potraga za identitetom Živka Lukića je završena. Više nema nikakve sumnje. Pronašli smo njegove korene i tragove u mlađim kategorijama Partizana, postoje nepobitni fakti u vidu slika i sećanja bivših saigrača.
  Identitet je otkriven, ali mnoge stvari su i dalje nejasne. Zašto je od njegovog prvog i jedinog nastupa za Partizan pa do prvog i takođe jedinog nastupa za Pari Sen Žermen prošlo celih sedam godina? Da li se, i gde, u tom periodu Živko Lukić bavio fudbalom, ili je bio posvećen samo studijama stomatologije? Kako je uopšte došlo do njegovog odlaska u Pariz i angažmana za tada novoformirani a kasnije čuveni PSG?

Živko Lukić je po svemu bio atipična ličnost iz sveta fudbala. Omladinac Partizana, prvi strani fudbaler u istoriji Pari Sen Žermena, kasnije stomatolog. Koliko znate fudbalera koji su završili studije stomatologije? Ja znam samo za Huga Sančeza. Živko Lukić je drugi. Možda ih ima još, ali ne previše.

  Naravno, nisam zaboravio na komentar anonimnog posetioca bloga iz aprila, koji nas je obavestio o smrti Živka Lukića. Pretražujem sve što može da se pretraži preko interneta u vezi te informacije. Veliku pomoć pruža naš partizanovac Slađan Radosavljević, listajući arhivu „Politike“ od ove godine, ali na vest o smrti i čitulju ne nailazimo.  Ovde nije kraj priče o Lukiću. Pre dva dana javlja mi se Bojan Babić, donedavno urednik „Naših novina“, koji je od početka pratio celu ovu priču. Detalji koje je saznao, iznenadili su – ma malo je reći iznenadili – šokirali su i mene i njega! Bojan saznaje, preko članova svoje najuže porodice, neke nove detalje iz biografije Živka Lukića, detalje koji bacaju još više svetla na životni put ovog čoveka nesvakidašnje karijere. Te detalje, koji vode i do Osijeka, ostavljamo za neki naredni nastavak priče. Ne zato da bismo Vas držali u iščekivanju, već zato što se otkrivaju nove i nove činjenice, koje polako proveravamo. Sve što bi se moglo reći kao zaključak je sledeće: od čoveka sasvim nepoznate karijere i biografije došli smo, verujemo, do toga da prilično tačno rekonstruišemo njegov životni put. A ovaj svet je definitivno malo mesto, u kojem se na neverovatan način prepliću ljudi i poznanstva…

Treći deo 

* Zabranjeno preuzimanje delova teksta ili teksta u celini bez odobrenja autora ili bez navođenja izvora teksta.
 

 

 

11 comments
  1. Anonymous

    Ovako se nisam osjećao još od kad sam kao klinac čitao Zagora, pa u najzanimljivijem trenutku piše nastavak u sledećem broju. 😀

    P.S. Jeste li obavestili onog Francuza, ja mislim da će se i on obradovati. 😀

  2. Aleksandar Pavlovic

    Hahaha, sjajan komentar, hvala! Da, Francuz je obavešten i vrlo zadovoljan zbog rešavanja jedne od najvećih misterija njihovog kluba.

  3. Anonymous

    Аууу, Ацо, скидам капу!

    Баш сам уживао читајући. Како сам скроловао страницу, неколико пута сам помислио да иде крај текста, али ме је сваки пут сачекало ''али то није све…'' тако да сад једва чекам наставак приче.

    Филм? Ма, више од тога… то је Партизан!

    Пуно поздрава

    Вук, Змајево

  4. Aleksandar Pavlovic

    Hvala, Vuče! Po svemu sudeći, Lukić je bio živopisan čovek neobične biografije. Intrigantno mi je bilo što o njemu nije bilo ama baš nikakvih podataka, osim onih o jednoj odigranoj utakmici za Partizan i PSG, pa još kao prvi stranac u istoriji kluba. Kako ne probati da otkriješ ko je u pitanju? Na tragu smo da saznamo mnogo više o njemu, spletom neverovatnih okolnosti.

  5. Aleksandar Pavlovic

    Hvala, ali mislim da je sama priča ta koja je najviše "zaslužna", vrlo neobična i nesvakidašnja, samo je čekala da se nekako otkrije. Hvala pre svega gospodinu Mišelu Kolaru, koji je dao taj prvi impuls i otkrio tog, tada nama nepoznatog čoveka.

  6. Vlado Belojevic

    Doktor si Aco za sve balkanske novinare sto se istrazivackog rada tice.majstore nastavi samo tako. Ovo je vrhunska prica svaka csst brateee

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *