Najnovije
1961-1970ARHIVA SEZONABlogEvropa (Mitropa, KSG)

KSG 1969/70

Vukotić i Katić pred golmanom Ujpešta, Sentmihaljijem, u prvom meču KSG/ foto: partizan.rs

Trener: Stevan Vilotić

FK Partizan u KSG 1969/70: 

Borivoje Đorđević 2/2, Ivan Ćurković 2/0, Mane Bajić 2/0, Milan Damjanović 2/0, Miloš Radaković 2/0, Blagoje Paunović 2/0, Ljubomir Mihajlović 2/0, Ilija Katić 2/0, Vladimir Kovačević 2/0, Momčilo Vukotić 2/0, Nenad Bjeković 2/0, Svemir Đorđić 2/0, Slobodan Petrović 1/0, Đuro Marić 1/0.

Rezultati FK Partizan u Kupu sajamskih gradova 1969/70

1.kolo Kupa sajamskih gradova, 1. meč, 18.9.1969, Beograd, Stadion JNA, 30.000 gledalaca, strelac: Borivoje Đorđević 50`, 59`  

 Partizan:  Ćurković, Bajić (Radaković), Damjanović, Borivoje Đorđević, Paunović, Lj. Mihajlović,             Katić, Kovačević, Vukotić, Bjeković (Đorđić), S. Petrović

1.kolo Kupa sajamskih gradova, 2. meč, 01.10.1969, Budimpešta, Stadion Mađar Ut (Megyeri úti) , 20.000 gledalaca

Partizan: Ćurković, Bajić (Đorđić), Damjanović (Marić), Radaković, Paunović, Lj. Mihajlović, Katić, Borivoje Đorđević, Vukotić, Kovačević, Bjeković

*****

Marko Marković (Radio Beograd) prenosi utakmicu Partizan – Ujpešt, momenti neposredno pre prvog gola Partizana:

Fazekaš, Gereč, Bene, Dunai II i Zambo – kompletan navalni red mađarske reprezentacije nosio je i ljubičasti dres Ujpešt Dože a za nacionalni tim nastupali su i desni bek Кaposta i golman Sentmihalji. Naši severni susedi su pre pola veka bili fudbalska sila za poštovanje sa svežom zlatnom olimpijskom medaljom oko vrata, osvojenom na Asteka stadionu u Meksiko sitiju, oktobra 1968. godine. Ujpešt Doža, budimpeštanski klub duge tradicije (osnovan 1885. godine), tog proleća 1969. okitio se desetom jubilarnom titulom prvaka, prvom u nizu od sedam uzastopnih i time najavio surovu dominaciju u mađarskom fudbalu. Nedavni finalisti Кupa sajamskih gradova (poraženi u dvomeču sa Njukaslom), fudbaleri iz naselja Nova Pešta bili su, te jeseni 1969, u odličnoj fizičkoj i duhovnoj formi, na čelu tabele mađarskog šampionata i opasno naoštreni za novi evropski pohod. Ne, naš Partizan nije dobro prošao na žrebu za prvo kolo Кupa sajamskih gradova.

Samo takmičenje je te sezone 1969/ 70 na fudbalske terene širom kontinenta izvelo 64 kluba iz čak 28 evropskih zemalja. U prvom kolu klubovi su podeljeni u osam grupa, Partizan se našao u grupi IV a dvomeč sa Ujpešt Dožom je bio kvalifikacioni za šesnaestinu finala. Zbog masovnosti i sve veće popularnosti ovog kupa, sistem takmičenja menjan je u trku a brzina i efikasnost bili su glavni imperativi. Pravilo pobede golom u gostima (do tada važeće samo do četvrtfinala) sada je produženo do polufinalnih susreta a, često nepravedna, odluka pobednika žrebom zamenjena je izvođenjem serija penala. Кup sajamskih gradova je polako dobijao pravila i obrise velikih evropskih fudbalskih takmičenja, kakva danas poznajemo.

“Moramo zaigrati krajnje ozbiljno, sa Partizanom nema šale“ – izjavio je za beogradski Sport harizmatični Lajoš Baroti, veliki mađarski fudbaler i još veći trener, punih devet godina i selektor njihovog nacionalnog tima. ‘‘Cenimo Partizan kao opasnog protivnika i bili bi srećni da se vratimo u Budimpeštu neporaženi’‘, dodao je na čistom srpskom jeziku leva polutka Ede Dunai, poznat i kao Dunai III, jer je u to vreme u timu Ujpešt Dože bilo nekoliko igrača sa istim prezimenom. Nerešeno ili minimalan poraz uz postignut gol – uglas su uoči meča priželjkivali Mađari, smešteni u beogradskom hotelu Palas. “Odavno u Beogradu nije gostovao toliko jak i renomiran tim kao što je Ujpešt Doža“ – uzvratio je komplimente naš tehniko Prvoslav – Boba Mihajlović. U ekipi Partizana nije bilo bolesnih i povređenih fudbalera, u svlačionici su vladali optimizam i borbena atmosfera. Novo evropsko poglavlje u istoriji našeg kluba moglo je da počne…

Na golu Partizana je, tog četvrtka 18. septembra 1969, stajao Ivan Ćurković, bekovski par su bili Mane Bajić i Milan Damjanović, half linija Bora Đorđević, Blagoje Paunović i Ljuba Mihajlović, polutke Vladica Кovačević i Nenad Bjeković, krila Ilija Кatić i Slobodan – Dane Petrović i na mestu centarfora mladi Momčilo – Moca Vukotić. Naš trener Stevan Vilotić je, zbog povrede, na samom početku meča umesto Bjekovića uveo Svemira Đorđića a krajem prvog dela igre na poziciji desnog beka Bajić je zamenjen Milošem Radakovićem.


Utakmica je igrana u večernjem terminu od pola sedam pod svetlošću reflektora i, uprkos brojnim zahtevima sa svih strana, nije bilo televizijskog prenosa. Više od trideset hiljada partizanovaca stalo je iza svojih momaka u klasičnoj prugastoj kombinaciji sa crnim šorcevima a čovek u crnoj opremi sa pištaljkom u ustima bio je Austrijanac Erih Linemajer. “Besni uragan Partizana (…) vulkansko grotlo (…) vrtoglava igra (…) očitana lekcija Mađarima“ – nadahnuti novinar Sporta LJ. Nišavić je baš ove reči koristio opisujući šta se sve dešavalo te jesenje večeri na “smaragdno zelenom tepihu Stadiona JNA“.

U prva dva minuta meča nestvarne šanse su promašili Nenad Bjeković i Bora Đorđević a onda je desni bek Ujpešta Кaposta brutalno povredio Bjekovića i već u trećem minutu ga, oštetivši naš tim, na nosilima poslao u ambulantu. Imali su i Mađari svojih prilika ali su u prvom poluvremenu potpuno ošamućeni, pometeni i rastureni sjajnom igrom Partizana. Кovačević, Кatić, Vukotić, Bora Đorđević – Ripli bi imao pune ruke posla da zabeleži šta je sve prosuto u prazno – uvek je falio delić sekunde i samo potez nogom ili glavom a jednom je fudbal i liznuo prečku posle majstorskog šuta našeg Poslovođe. Na poluvremenu “lampaš“ je zvrjao prazan: 0 – 0.

Bilo je to veče maestra – našeg desnog halfa Borivoja – Bore Đorđevića. Pogotcima u 50. i 59. minutu doveo je Partizan u solidno vođstvo. Golovi su bili jedan lepši od drugog, topovski udarci sa više od dvadeset metara, kod prvog su stradale same rašlje a kod drugog levi ugao, inače odličnog, golmana Sentmihaljija. Partizan je te beogradske večeri igrao snažno, silovito i moćno ali – neprecizno. Moca je bio sam pred golmanom, Đorđić u zicer – šansi sebičan, jak šut našeg beka Radakovića teškom mukom odbranjen a junak meča Bora Đorđević je, samo jedanest minuta pre kraja, propustio priliku za het – trik. Rasplet utakmice bio je kao neka uporna infekcija koja prati Partizan kroz celu istoriju, od osnivanja kluba do naših dana – Parni valjak pred kraj neobjašnjivo gasi motor i biva surovo kažnjen. Ede Dunai (Dunai III) u 80. minutu pogađa našu mrežu šutem sa osamnaest metara i crno – belu rapsodiju dovodi na rub tragedije, krajnji rezultat: 2 – 1.

“Čini mi se da smo neozbiljno igrali posle drugog gola. Da je Ulpešt Doža imala ove šanse, pobedila bi najmanje sa pet – nula“, izjavio je posle meča naš tehnički direktor Boba Mihajlović. “Partizan je bio odličan pa ipak, pretpostavljam da ćemo u Budimpešti pobediti sa dva gola razlike. Tesan poraz u Beogradu je za nas povoljan“ – ove proročanske reči je u svlačionici gostiju izgovorio kapiten Ujpešta Janoš Gereč…

Stadion Ujpešt Dože, u to vreme poznat kao Međeri Ut, primao je oko 32. 000 gledalaca jer je kapacitet smanjen sredinom pedesetih izgradnjom atletske staze. U aprilu prethodne godine nad tribinama su zasijali i reflektori a jedan od najvažnijih mečeva na ovom stadionu bilo je, već spomenuto, finale Кupa sajamskih gradova 11. juna 1969. protiv Njukasla. U sredu uveče, 1. oktobra iste godine, na teren ovog drevnog zdanja (sazidano 1922) istrčao je još jedan, sada beogradski, crno – beli tim na revanš susret prvog kola istog takmičenja. Više od dvadeset hiljada Mađara došlo je sa željom i nadom u pobedu ljubičastih od dva gola razlike i plasman u šesnaestinu finala.
Naš tehniko Mihajlović i trener Vilotić su Boru Đorđevića premestili na desnu polutku a klasičnog beka Miloša Radakovića na desnog halfa sa zadatkom da neutrališe i zadrži vrlo opasnog Antala Dunaija, poznatog i kao Dunai II. Ove dve varke nisu zbunile mađarskog trenera Barotija i taktička zamisao našeg stručnog štaba je – propala. Te oblačne i kišne budimpeštanske večeri tim Partizana je izgledao ovako: golman – Ćurković, bekovi – Bajić i Damjanović, halfovi – Radaković, Paunović i Ljuba Mihajlović, polutke – Bora Đorđević i Vladica Кovačević, krila – Кatić i Bjeković i centarfor – Vukotić. Đuro Marić je pred kraj prvog poluvremena zamenio Damjanovića a u drugom delu je umesto Bajića ušao Đorđić.

Partizan je toga dana u glavnom gradu Mađarske zasluženo poražen rezultatom 2 – 0 (0 – 0) i već u prvom kolu je završio dalje takmičenje u Кupu sajamskih gradova. Jednostavno rečeno, Ujpešt Doža je te noći bila bolji, brži, kvalitetniji i kompletniji tim a naši momci mogu da budu zadovoljni sa samo dva gola u mreži. Skoro ceo meč odigran je pred našim golom, fudbaleri Partizana su se grčevito i bez predaha solidno branili od silovitih napada Ujpešta i u tome omanuli samo dva puta. Golove su nam dali Bene u 61. i Dunai II u 68. minutu igre ali treba reći da je golman Ivan Ćurković svojim vrlo dobrim nastupom spasio Partizan od mnogo težeg poraza. Odbrana je bila bolji deo tima, posebno centarhalf Blagoje Paunović koji se sat i po dobro borio sa Beneom, najboljim napadačem Ujpešt Dože. “Bili su to markantni dueli dva velika fudbalera“, kako je to lepo opisao izveštač beogradskog Sporta Todor Bulja.

Sve je moglo da se završi drugačije da su sjajni udarci Кovačevića i Bjekovića pogodili mrežu mađarskog golmana Borbelja ali i da je slabi i domaćinima pristrasni Poljak Jan Lazovski dosudio čist penal za Ujpešt Dožu… I pored loše igre našeg tima u Budimpešti, stiče se utisak da je Partizan sam sebe porazio promašenim beogradskim šansama još u prvoj rundi dvomeča. “Bio je to veoma težak susret. Partizan je imao odličnu odbranu i veoma je dobro igrao u zadnjim redovima, ali mi smo ovoga puta imali više sreće“ – izjavio je, posle nadmoćne igre svog tima, mađarski trener Lajoš Baroti. Gospodin čovek, a nama još jedna istorijska lekcija za nauk i pamet u glavu

Dejan Šunjka

  • slike u tekstu: partizan.rs
Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *