Najnovije
ARHIVA SEZONAKup

Kup 1956/57

Osvajači Kupa Jugoslavije 1957: Pajević, Mesaroš, Kaloperović, Belin, Herceg, Valok, Zebec, Miloš Milutinović, Milorad Milutinović, Stojanović i Bobek. Foto: partizan.rs

Treneri: Kiril Simonovski (od leta 1956. do januara 1957.)
Florijan Matekalo (od januara 1957. do kraja sezone)

Partizan u Kupu Jugoslavije 1956/57:

Marko Valok 5/3, Tomsialv Kaloperović 5/3, Slavko Stojanović 5/0, Milorad Milutinović 5/0, Mihalj Mesaroš 4/5, Stjepan Bobek 4/2, Bruno Belin 4/0, Božidar Pajević 4/0, Miloš Milutinović 3/5, Branko Zebec 3/1, Antun Herceg 3/0, Josip Duvandžić 2/2, Miroslav Marković 2/1, Čedomir Lazarević 2/0, Stanoje Jocić 1/1, Jovan Miladinović 1/1, Ranko Borozan 1/0, Petar Mijatović 1/0, autogol rivala 1

Rezultati FK Partizan u Kupu Jugoslavije 1956/57

Šesnaestina finala Kupa Jugoslavije, 29.7.1956, Beograd, Stadion Crvene zvezde, 3.000 gledalaca, strelci: Mesaroš 18.m, 46.m, 75.m, Duvandžić 15.m, 41.m, S. Jocić 40.m.

Partizan: Stojanović, Belin, Lazarević, Kaloperović, Milorad Milutinović, Borozan, Mesaroš, S. Jocić, Valok, Duvandžić, M. Marković

Osmina finala Kupa Jugoslavije, 28.3.1957, Beograd, Stadion JNA, 15.000 gledalaca, strelci: Miloš Milutinović 45.m, 72.m, Bobek 67.m.

Partizan: Stojanović, Belin, Herceg, Kaloperović, Milorad Milutinović, Božidar Pajević,  Mesaroš, Miloš Milutinović, Valok, Bobek, Zebec

Četvrtfinale Kupa Jugoslavije, 10.4.1957, Beograd, Stadion JNA, 40.000 gledalaca, strelci: Valok 32.m, Miloš Milutinović 70.m, 85.m, Mesaroš 74.m.

Partizan: Stojanović, Belin, Herceg, Kaloperović, Milorad Milutinović, Božidar Pajević, Mesaroš, Miloš Milutinović, Valok, Bobek, Zebec

Polufinale Kupa Jugoslavije, 25.4.1957, Beograd, Stadion JNA, 15.000 gledalaca, strelci: Kaloperović 10.m. (pen), 81.m, Valok 37.m, M. Marković 42.m, Miladinović 68.m, Bobek 75.m, Živković (autogol) 77.m.

Partizan: Stojanović, Lazarević, Božidar Pajević, Kaloperović, Milorad Milutinović, Duvandžić, Miladinović, Valok, Bobek, Petar Mijatović, M. Marković

Finale Kupa Jugoslavije, 26.5.1957, Beograd, Stadion JNA, 10.000 gledalaca, strelci: Valok 47.m, Mesaroš 59.m, Kaloperović 63.m. (pen), Miloš Milutinović 67.m,  Zebec 78.m.

Partizan: Stojanović, Belin, Herceg, Kaloperović, Milorad Milutinović, Božidar Pajević, Mesaroš, Miloš Milutinović, Valok, Bobek, Zebec

 

* Partizan je ovom pobedom osvojio četvrti Kup Jugoslavije u svojoj istoriji.

*****

Partizan je posle eliminacije Obilića sa 6-0 u jesen 1956, u osmini finala još u martu slavio protiv Dinama sa 3-1
(dva gola Miloša Milutinovića i jedan Bobeka) a potom je u sledećoj rundi 10.04.1957. na programu bio „večiti derbi“. Zvezda je u tom trenutku bila ubedljivo prva na tabeli, imala je deset bodova prednosti nad Partizanom i važila je za favorita. Nakon pola časa igre povela je Zvezda ali je u sledećem minutu Marko Valok poravnao rezultat. U nastavku, „crveno-beli“ su ponovo zatresli Stojanovićevu mrežu ali je u poslednjih 20 minuta Miloš Milutinović uzeo stvar u svoje ruke, postigao dva gola, dok je Belin namestio još jedan Mihalju Mesarošu za pobedu Partizana od 4-2. O dešavanjima na terenu dovoljno govori Sportov naslov „Drugačije nije moglo“.

Mihalj Mesaroš daje gol za konačnih 4-2 u četvrtfinalu kupa protiv Crvene zvezde

U polufinalu Partizan je imao lagan posao protiv Šibenika, kada je gotovo sa pola gasa slavio ubedljivo sa 7-0. Dva gola postigao je Kaloperović a po jedan Marković, Valok, Miladinović i Bobek, dok su i gostujući fudbaleri jednom zatresli sopstvenu mrežu. Jubilarno, deseto finale Kupa Jugoslavije bilo je zakazano za 26. maj 1957. na stadionu JNA a protivnik Partizana bila je ekipa beogradskog Radničkog koja je u polufinalu bila bolja od Budućnosti (3-1). A u finalu viđen je fudbalski spektakl i najveći preokret koji je jedna ekipa napravila u završnoj borbi za trofej. Radnički je na poluvremenu vodio sa 3-0 a onda je u nastavku za samo pola sata usledila rapsodija Partizana. Novinar „Sporta“ A.Bošković na sjajan način opisao je finalnu utakmicu:

„Zbunjen sam, priznajem. Retko kad se nešto slično dešava na našim stadionima. Svi mi ovde u redakciji viču da požurim i brže diktiram daktilografkinji jer treba zaključivati list a ja ne znam kako da počnem. Žao mi je zbog svih vas koji ste prinuđeni da čitate ovaj izveštaj a niste imali tu sreću (a ni hrabrost s obzirom na nevreme) da budete svedoci ovog događaja na stadionu. Žao mi je, izvinjavam se, što vi koji niste bili, nećete dobiti sliku utakmice kakvu zaslužujete, jer ne mogu da nađem rečenicu dostojnu ovakve utakmice… Na poluvremenu bilo je 3-0 za „crvene“, šta dalje? Pomislili su pokisli i promrzli navijači na stadionu.

Finale Partizan – Radnički, Valok i Mesaroš u tamnim dresovima

Samo dva minuta posle odmora Mesaroš je prodro desnom stranom i uputio loptu Valoku koji je iz punog trka raspalio po njoj i zatresao mrežu. Stadion je živnuo, navijači Partizana su se probudili. Govor, napisan na parčetu papira koji je Bobek držao u džepu na svojim gaćicama počeo je da dobija na važnosti. U 55. minuti gledamo i pravog Miloša Milutinovića, do tog trenutka neprimetnog. Dograbio je loptu i za čas napravio dar mar u protivničkoj odbrani. Pet igrača u crvenom nasrnulo je na njega, jedinog u plavom dresu, a on je uspeo da ih izvoza i šutira, svi su videli loptu u golu ali je ona otišla tik pored stative. To je bio taj trenutak. Razigrao se i stari Bobek, nakon svega par minuta divno mimoilazi dvojicu suparnika i pronalazi Mesaroša koji poput Valoka neumoljivo trese mrežu. Navijači Partizana su u delirijumu, a njegovi igrači nošeni bukom sa tribina nastavljaju da jurišaju. To su bili vihori, ona Partizanova drobilica koja kad uzme zamaha ne zna za prepreke. Sve se pred njom ruši, a onima u crvenim dresovima ponestaje snage, duša im je u nosu. Preostalo je 25 minuta do kraja kada je lopta pala u buket igrača u šesnaestercu Radničkog. Pred njom se stvorio Ljubenović, kratak je, umesto nogom otklonio je opasnost rukama, ali je onaj u crnom sve to video i opravdano pokazao na penal. Kaloperović uzima zalet, lopta je u mreži a dečak uz onu trojku koja stoji na semforu od 23. minuta dodaje još jednu. Sada se postavlja pitanje hoće li Radnički uspeti da izdrži, hoće li se igrati produžeci? Ne, neće! Jednu Bobekovu majstoriju Milutinović je jedini shvatio, utrčao u prazan prostor i izbio sam ispred gomana Vidinića. Posao je bio lak. Plavi se sada igraju crvenima kao mačka s mišem. Počinju egzibicije, stadion vri. Konačno, tu je i pravi Zebec. Prevario je jednog, drugog, trećeg… Prevario ih je sve iz odbrane i kenuo sam prema Vidiniću. Sve ili ništa – poleteo je odlični golman očajnički u susret Partizanovom asu. Ništa! I njega je Zebec ostavio na zemlji i ušetao se s loptom u napuštenu mrežu. 5-3 – Radnički je kapitulirao, sve je gotovo! Po četvrti put Stjepan Bobek je sa svojom četom doživeo čast godine, još jednom primio je trofej Kupa i snažno ga stegao na grudi…“

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *