Najnovije
ARHIVA SEZONAKup

Kup 1980/81

Radost fudbalera Partizana posle pobede nad Rijekom u šesnaestini finala Kupa Jugoslavije, 1980/81

Trener: Tomislav Kaloperović

Partizan u Kupu Jugoslavije 1980/81:

Aco Trifunović 4/2, Nikica Klinčarski 4/2, Nenad Stojković 4/1, Zvonko Varga 4/1, Miloš Đelmaš 4/1, Zvonko Živković 4/0, Miodrag Radović 4/0, Momčilo Vukotić 3/1, Dragi Kaličanin 3/1, Radmilo Ivančević 3/0, Admir Smajić 3/0, Miodrag Ješić 3/0, Slobodan Pavković 2/0, Zoran Lilić 2/0, Rade Zalad 1/0, Jusuf Hatunić 1/0, Milan Babić 1/0, Dragan Mance 1/0, Dževat Prekazi 1/0.

 

Rezultati FK Partizan u Kupu Jugoslavije 1980/81

Šesnaestina finala Kupa Jugoslavije, 15.10.1980, Beograd, Stadion JNA, 10.000 gledalaca, strelci: Trifunović 67`, Klinčarski 83` (pen.)

Partizan: Ivančević, Radović, Babić (Đelmaš), Trifunović, Stojković, Hatunić, Živković, Vukotić, Varga, Smajić (Pavković), Klinčarski

"Sport"

Osmina finala Kupa Jugoslavije, 19.11.1980, Beograd, Stadion JNA, 9.000 gledalaca, strelci: Trifunović 36`, Klinčarski 66`, Kaličanin 70` (pen.), Vukotić 77`, Stojković 87`

Partizan: Zalad, Radović, Ješić, Živković, Stojković, Kaličanin, Trifunović, Klinčarski, Vukotić, Smajić (Đelmaš), Varga (Pavković)

"Sport"

Četvrtfinale Kupa Jugoslavije, 22.02.1981, Beograd, Stadion JNA, 20.000 gledalaca, strelci: Varga 75`, Đelmaš 88`

Partizan: Ivančević, Radović, Lilić, Živković, Stojković, Kaličanin, Trifunović, Klinčarski, Đelmaš (Mance), Ješić (Smajić), Varga

"Sport"

Polufinale Kupa Jugoslavije, 01.4.1981, Sarajevo, Stadion na Grbavici, 22.000 gledalaca

Partizan: Ivančević, Radović, Lilić, Živković, Stojković, Kaličanin, Trifunović, Klinčarski, Vukotić (Đelmaš), Ješić (Prekazi), Varga

"Sport"

 

*****

Posle finala u sezoni 1978/79 i ulaska u četvrtfinale Kupa Jugoslavije u sezoni 1979/80, kada je na penale prošao dalje Dinamo, Partizan je u ovoj 1980/81 uspeo da dođe nadomak finala.

Već u prvoj rundi „crno-beli“ su savladali Rijeku i tako joj se bar dekimično odužili za poraz u finalu najmasovnijeg takmičenja dve sezone ranije. Bilo je 2-2 u regularnom delu, Rijeka je dva puta vodila, ali je Partizan uspeo da iščupa remi. A onda, na penalima, naš golman Radmilo Ivančević je ukrotio udarce Hrstića i Lukića, dok su svi igrači Partizana bili precizni – Klinčarski, Trifunović, Živković i Stojković. Sa ukupnih 6-4 „crno-beli“ su prošli u naredno kolo.

U osmini finala, opet na Stadionu JNA, Partizan je ugostio kruševački Napredak. Samo sedamanest dana ranije isti rivali su se sastali na istom mestu, u prvenstvenom duelu i Partizan je pobedio sa 3-1. A u kupu, bez ikakvih problema, „crno-beli“ su slavili sa veoma ubedljivih 5-0 i čekali na rivala u četvrtfinalu…

Žreb je opet odlučio da Partizan igra na svom terenu. Čak 20.000 gledalaca došlo je tog februarskog dana da posmatra meč Partizana i Slobode. Dugo je trajala opsada gola Tuzlaka, da bi u finišu Varga i Đelmaš slomili otpor gostiju i Partizanu doneli plasman u polufinale!

Ipak, kada je bilo najpotrebnije, Partizan je podbacio. Na prepunoj sarajevskoj Grbavici, prvog aprilskog dana, Željezničar je golovima u smiraj susreta slavio sa 2-0. Prema priznanju i samog trenera Kaloperovića, čitava ekipa Partizana je podbacila i „plavi“, predvođeni trenerom Osimom, su zasluženo otišli u finale.

Partizan je tako još jednom ostao bez šanse da osvoji pehar u ovom takmičenju. Za razliku od nekih ranijih (pa i kasnijih) sezona, nisu „crno-beli“ poklekli u prvoj rundi, pokazali su sasvim dobre partije, ali opet je falio taj završni „pečat“.

A u finalu, Željezničar i Velež su odigrali jednu od najlepših utakmica, a trofej je po prvi put osvojio Velež, pobedivši sa 3-2.

Đelmaš u napadu na gol Slobode, u četvrtfinalnoj utakmici koju je Partizan dobio sa 2-0

 

 

 

One comment
  1. nerko

    Dvadeset i cetvrta sezona nakon 1957. godine a bogami ostace jos punih osam do konacnog prekida trofejnog posta u najmasovnijem takmicenju u bivsoj drzavi ili kako su ga zvali ,borbi za najdrazi trofej.Zrijeb nam je bio naklonjen sto se tice domacinstva, u prve tri runde takmicenja, ali smo vec u prvom kolu dobili najnezgodnijeg protivnika.Bijeli sa kvarnerske rivijere su nam ostali duznici i taj tesko izvojevan prolaz nakon dva vodstva gostiju i po nas uspjesne penal serije,zahvaljujuci iskusnom Ivancevicu su bili mali djelic osvete za finalni dvomec i ukupan poraz iz 1979.godine.
    Malo i da se osvrnem , na neka interesantna imena igraca protivnickih ekipa u ukupno cetiri utakmice u toj kup sezoni.Iz sastava Rijeke mogu izdvojiti igraca sa brojem 11 tada, sadasnjeg cuvenog menadzera i od pre 8 godina sportskog direktora zvezde Zorana Stojadinovica,koji se inace tamo i nije puno naigrao, poznatiji je kasnije u nastupima za Ofk Beograd i igrama u Austriji, te igraca koji ce u sezoni 1984/85 nositi crno beli dres desnog beka Nikolu Marjanovica
    Napredak nam je mnogo muke zadavao u periodu 1978 do 1980. ali smo u toj sezoni glatko dobili sva 3 meca, a u kupu smo ih petardovali.U krusevackom timu igralo je nekoliko igraca Hajduka, uz spomenutog Mamica, nastupio je i te sezone pozajmljeni Davor Cop, te stoper Robert Juricko.Golman Krusevljana koji je naslijedio cuvenog Zorana Simovica, bio je sada vec zaboravljeni Dragan Eric.Rijec je o golmanu koji se na pocetku istakao dobrim odbranama, pa cak i zasluzio poziv u mladu reprezentaciju Jugoslavije.Na zalost , tragicno je izgubio zivot u saobracajnoj nesreci 1981.godine u 22 oj godini zivota.
    U cetvrfinalu u utakmici sa Slobodom, dobro se sjecam radio prenosa i trenutka kada se kod naseg minimalnog vodstva, povrijedio Jasmin Divanefendic golman Tuzlaka.Usao je neki anonimus i stao na gol.Iako je tada ostalo jos malo da se igra, ja sam pomalo dJecacki naivno pomislio kako cemo ih sada nakantati, jer za tog mladog golmana nisam nikada ni cuo.Moguce da je bio tek treca ili cetvrta opcija na golu Slobode jer je u to vrijeme prvi golman bio povratnik veteran Meskovic , a mnogo iskusniji su bili pomenuti Divanefendic i Mirza Hadzic.Uspio je Djelmas u samom finisu meca da duplira vodstvo Partizana i potvrdi prolaz u polufinale.Ta momcina koja je branila poslednjih desetak minuta u dresu Slobode bio je izvesni Fahrudin Omerovic.
    Prvi gostujuci mec smo imali u polufinalu na Grbavici, kojim smo se i oprostili od sna za osvajanje trofeja.Ante Grabo je bio vrlo nezgodan po nas , dao nam je gol i u prvenstvenom mecu, nedugo posle.
    To je u tih nekoliko sezona ,bio period kada smo tradicionalno tokom proljeca padali u formi, pa i to ispadanje, nije bilo nista posebno iznenadjujuce.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *