Najnovije
Blog

Živko Lukić: priča je rasvetljena!


  Verovatno ste na ovom blogu već čitali prvi i drugi deo priče o Živku Lukiću, fudbaleru koji je neko vreme bio član Partizana, a u istoriju ušao kao prvi strani fudbaler koji je ikada zaigrao za Pari Sen Žermen (PSG), u leto 1970. godine.

  Mali podsetnik: ni mi sa „Crno-bele nostalgije“ nismo čuli za ovog fudbalera sve dok nam pre tačno tri godine Parižanin Mišel Kolar, navijač i autor bloga o Pari Sen Žermenu, nije poslao pitanje o karijeri Lukića, koji je ostao totalna misterija za Francuze. Živko Lukić je prvi stranac u istoriji Pari Sen Žermena, a osim šturih novinskih podataka i dve slike u dresu pariskih „svetaca“, niko ga se nije sećao, nigde na internetu nisu postojali tragovi o karijeri ovog igrača. Došlo je dotle da je među funkcionerima pariskog velikana provejavala sumnja da se Lukić čak lažno predstavio te davne 1970. i da nikada pre toga nije ni bio fudbaler.

  Malo po malo, priča se razvijala: Voji Radojeviću, uredniku sajta FK Partizan, Lukićeva priča je bila poznata kroz maglu, ne više od toga; Branko Rašović i Vladica Kovačević takođe nisu ništa znali o njemu; anonimni posetilac ostavlja komentar na blogu u aprilu 2015. i navodi da je Lukić bio zubar i da je nedavno preminuo; dolazimo do podatka da je Živko Lukić jedinu utakmicu za drugi tim Partizana odigrao u junu 1963. u nemačkom gradiću Merbeku; nevezano za ovu priču dobijamo sliku omladinaca Partizana od gospodina Milana Belina, sina legendarnog Partizanovog asa Bruna Belina, i na njoj prepoznajemo upravo Lukića; poređenjem slika i ukrštanjem podataka nalazimo i Lukićevu portret fotografiju u dresu Partizana; Uroš Španović, Lukićev saigrač iz omladinskih kategorija Partizana, potvrđuje da je na toj slici igrač sa prezimenom Lukić, čijeg se imena ne seća, ali se seća da je posle Partizana otišao u Rijeku; kontaktiramo NK Rijeku, ali ne dobijamo nikakav odgovor; najzad, bivši Partizanov as, Dimitrije Davidović, potvrđuje identitet Živka Lukića, seća ga se i kao igrača i kao stomatologa, u čiju ordinaciju u Železniku su navraćali neki od nekadašnjih saigrača iz Partizana.

Omladinci Partizana, osvajači Kupa oslobođenja Beograda 1962, Živko Lukić je u sredini sa prekrštenim rukama

  Tu je ova priča dobila svoj delimičan epilog. Delimičan, jer iako smo utvrdili da je Živko Lukić zaista igrao za omladince Partizana i da su slike nedvosmisleno utvrdile da je to isti onaj mladić koji je kasnije odigrao jednu utakmicu za Pari Sen Žermen, usledio je niz kontakata i poznanstava koji su bacili novo svetlo na Lukićevu karijeru.

  Neposredno po objavljivanju drugog dela priče, dobijam poruku preko društvenih mreža, od navijača Partizana, Miloša Todorovića:

 – Ja sam onaj anonimni posetilac koji je ostavio komentar na blogu o smrti Živka Lukića. Sasvim sam zaboravio na taj svoj komentar dok nisam video drugi deo priče. Živkov sin je išao sa mnom u razred, i danas se družimo. Odavno sam znao za podatak da je Živko Lukić prvi stranac u istoriji Pari Sen Žermena ali ništa drugo o njemu nisam znao. Da bih te uverio da pričam istinu, šaljem ti sliku i kontakt Živkovog sina, Marka.  

  Slika nije ostavljala nikakvu dilemu, Marko Lukić je likom neverovatno podsećao na oca. Stupam u  kontakt s Markom, koji potvrđuje čitavu priču, kao i to da je na slikama koje smo objavili njegov otac Živko. Marko je nastavio tradiciju, i poput svog pokojnog oca Živka nekada, i on se bavi stomatologijom. Osim toga, Marko potvrđuje da je Ilija Lukić, bivši fudbaler Partizana i francuskog Rena, zaista u srodstvu sa pokojnim Živkom, a samim tim i sa Markom. Dakle, još jedan navod iz francuske štampe, iz leta 1970, se pokazao tačnim: Živko Lukić ne samo da je bio član Partizana, nego je i bio u srodstvu sa Ilijom Lukićem, tada zvezdom Rena! Nije se lažno predstavio ni po tom pitanju.

  U međuvremenu, dolazim do podatka da je Živko Lukić u Humsku 1 došao iz Napretka iz Železnika, da je registrovan za Partizan 13. marta 1961. i da je u Humskoj 1 boravio sve do 12. septembra 1963. Dakle, pune dve i po godine Živko Lukić je bio član Partizana!

  Nastavlja se niz neverovatnih slučajnosti i podudarnosti. Naime, Bojan Babić, novinar, koji od početka prati ovu priču, u razgovoru sa svojom majkom doznaje da je ona stažirala kao stomatolog u Železniku i da se seća Živka Lukića! Ali, da priča bude zanimljivija, ona se ne seća Lukića iz Železnika, već sa studija stomatologije u Osijeku, tokom 1969! Prema njenim rečima, Lukića su kolege studenti zvali Žika, bio je vesele naravi, uvek spreman za šalu. Međutim, nije pominjao da se bavi(o) fudbalom i da je bio član Partizana.

  Tu se „pali lampica“ i prisećam se reči Uroša Španovića, da je „Lukić posle Partizana igrao za Rijeku“. Pomislio sam da je možda došlo do zabune, da je gospodin Uroš Španović možda zamenio Osijek i Rijeku, jer zaista, ko bi se setio svih detalja posle toliko godina? Ne mrzi me da kontaktiram Nogometni savez Osijeka, ljubazni gospodin Milenko Vojnović je spreman da pomogne, ali nema nikakve podatke da je igrač po imenu Živko Lukić ikada igrao za Osijek. Čak konsultuje i osječke novinarske doajene, ali su i oni sasvim sigurni da igrač tog imena nikada nije bio član NK Osijek. Da li je tokom studija Lukić nastupao za neki nižerazredni osječki klub, to je skoro nemoguće utvrditi, zbog nepostojanja adekvatne arhive.

  Dolazimo do finala priče: nedavno, povodom sasvim drugog teksta na blogu, stupam u kontakt sa doajenom riječkog i jugoslovenskog sportskog novinarstva, gospodinom Milošem Mišom Cvijanovićem. Legendarni Mišo, ili Cvijo, kako je poznat u sportskim krugovima, je svoj radni vek proveo u riječkom „Novom listu“, ali je bio i saradnik i dopisnik beogradskih medija – „Politike“, „Sporta“, „Tempa“, „Fudbala“, „Borbe“, „Duge“, „Ježa“, kao i mnogih medija iz Zagreba, Sarajeva, Ljubljane. Osim toga, Mišo Cvijanović je još kao gimnazijalac objavljivao karikature u „Partizanovom vesniku“! Takođe, Cvijanović je godinama drugovao sa Stjepanom Bobekom, Miletom Kosom, Markom Valokom, kao i sa bivšim fudbalerima Partizana, nastanjenim u Rijeci: Zlatkom Milićem, Srđanom Čebincem…

  Mišo Cvijanović je istinska živa enciklopedija jugoslovenskog fudbala. Ne možete, a da ne ostanete fascinirani količinom podataka koje Mišo pamti, a koje prezentuje na sasvim nepretenciozan način, s lakoćom. Kod njega, podaci su uvek u službi glavne priče i začin glavnog jela, a ne kao kod nekih današnjih sportskih komentatora koji vas zasipaju podacima, koje inače skidaju sa interneta. Sa gospodinom Cvijanovićem je drugačije – njegovi podaci su plod viđenog i doživljenog tokom impozantne novinarske karijere.

  I, kaže Mišo Cvijanović sledeće:

Vaša „Crno-bela nostalgija“ je ne tako davno
pisala o Žiki Lukiću, crno-belom pioniru i junioru, koji nije dočekao i
ulogu prvotimca u Partizanu. I ostao zaboravljen čak i nekim saigračima
iz mladih dana, koji su se javljali u Vašoj anketi – iako ga se
Dimitrije Davidović-Dača ubzo setio. E, Žika Lukić je jednu sezonu
igrao u mladoj ekipi „Rijeke“, iako onizak u ulozi centarhalfa –
izvanredno. Kada su omladinci Rijeke 1964. bez poraza i primljenog
gola(!) osvojili pobednički pehar Međunarodnog omladinskog turnira
„Kvarnerska rivijera“, pobedivši u finalu(1:0) „Partizana“, kapiten im
je bio – Žika Lukić! Pobednički pehar mu je, u ime pokrovitelja,
zagrebačkih „Sportskih novosti“ uručio glavni urednik Zvone Mornar. Žika
Lukić je, međutim, napustio Kantridu i otišao u drugoligaški „Maribor“. Inače, u Rijeci Lukića niko nije zvao po pravom imenu – Živko, već samo i jedino – Žika!

Ubrzo, stiže nam i slika sa finala „Kvarnerske rivijere“ 1964, zahvaljujući gospodinu Miši Cvijanoviću kao i uglednom riječkom fotografu, gospodinu Nikoli Kurtiju:

Živko Lukić, kapiten omladinaca Rijeke, prima pehar od Zvoneta Mornara
(foto: Mišo Cvijanović, Nikola Kurti)
Tu je i slika omladinske ekipe Rijeke, koja je te 1964. osvojila „Kvarnersku rivijeru“, prestižni međunarodni turnir. Živko Lukić je treći s leva u donjem redu, iza pehara:
(foto: Mišo Cvijanović, Nikola Kurti)

Uz reči Miše Cvijanovića, ova slika je dodatni krunski dokaz. Živko Žika Lukić u dresu Rijeke iz 1964. godine je „preslikani“ Živko Lukić u dresu Pari Sen Žermena, 1970. godine, drugi s leva u donjem redu:

(Foto – www.paris-canalhistorique.com)

 Dakle, pokazalo se da je sećanje Uroša Španovića, bivšeg omladinca Partizana, ipak bilo veoma precizno. Ne samo što se setio Lukićevog prezimena, nego je ovim svedočenjem riječkog novinskog doajena Cvijanovića, potvrđeno Španovićevo sećanje da je Živko Lukić posle Partizana igrao u Rijeci!

  Početkom sezone 1965/66 Lukić odlazi u Maribor. Pred utakmicu Druge savezne lige Zapad između Maribora i Istre, odigrane 12. septembra 1965. godine, list italijanske nacionalne manjine u Rijeci, „La Voce del Popolo“, objavljuje karikaturu tri igrača Maribora. Pogađate – karikatura je autorsko delo Miše Cvijanovića, a na karikaturi su prikazana tri igrača Maribora: Grubišić, Lukić i Pletikosić.

(Karikatura: La Voce del Popolo, Mišo Cvijanović)

  Ipak, uvidom u izuzetno bogatu arhivu na sajtu NK Maribor, dolazimo do podatka da, za razliku od Grubišića i Pletikosića, Lukić ipak nije nastupio na ovoj utakmici. Pošto arhiva NK Maribor ne pominje Živka Lukića među igračima sa zvaničnim nastupima za prvi tim, jedini logičan zaključak je da je Lukić u Mariboru najdalje uspeo da dosegne do statusa rezerve, ili člana drugog tima.

  I to bi bilo to. Verovatno bi još dugo ostala misterija ko je bio Živko Lukić, prvi stranac u istoriji Pari Sen Žermena, da Mišel Kolar nije poslao pitanje nama sa „Crno-bele nostalgije“. Ili da, godinu dana kasnije, posle prve, neuspešne potrage, nismo odlučili da ipak objavimo priču na blogu. Posle toga, jedna po jedna kockica se sklapala, pojavljivale su se nove slike, nova svedočenja i sećanja, i spletom neverovatnih okolnosti došli smo do kraja i do ovih dragocenih fotografija i sećanja gospodina Miše Cvijanovića, koji su stavili „tačku na slučaj“ i precizno rekonstruisali najveći deo karijere Živka Lukića:

 – do marta 1961: Napredak (Železnik)
 – 13. mart 1961. do 12. septembra 1963: Partizan
 – 1963/64 i 1964/65: Rijeka
 – 1965/66: Maribor
 – 1970: PSG

  Umesto zaključka: Živko Lukić nije bio fudbalski prevarant, niti je te 1970. slagao ljude iz Pari Sen Žermena. Bio je i član Partizana, bio je i rođak fudbalera Rena, Ilije Lukića. Neslavna partija i fijasko na njegovoj prvoj i jedinoj utakmici u dresu francuskog kluba, bili su, verovatno, posledica pauze koju je Lukić imao od 1966. pa do 1970. godine. Za sada, ne postoje jasni tragovi šta se dešavalo sa njegovom fudbalskom karijerom upravo u tom periodu, posle Maribora.

 Dva su razloga zašto je ovaj čovek, iako i član Partizana, iako  i prvi stranac u istoriji danas velikog Pari Sen Žermena, ostao nepoznat široj javnosti – prvi je taj što Lukić ni u Partizanu, ni u Rijeci, ni u Mariboru, nije uspeo da stigne do statusa prvotimca. A fudbalska statistika i istoriografija se slabo bave omladinskim fudbalom i rezervnim timovima poznatih klubova. Drugi razlog je verovatno u tome što je Živko Lukić svoj život, posle fudbalske karijere, proveo daleko od sveta sporta, zaokupljen poslom stomatologa. Za njegovu fudbalsku karijeru znali su, verovatno, samo njegovi najbliži.

  Zahvaljujući blogu „Crno-bela nostalgija“, i pre svega svim ljudima koji su s nama podelili dragocene podatke, fotografije i sećanja, uspeli smo da Živka Lukića, tu neobičnu fudbalsku ličnost, približimo ljubiteljima fudbala. Bila je to biografija koja kao da je čekala da bude otkrivena, pre ili kasnije. Nadamo se da Vam je priča bila zanimljiva i da Vam je otkrila jedan neobičan delić iz istorije Partizana.

* „Crno-bela nostalgija“ se i ovim putem zahvaljuje Miši Cvijanoviću i Nikoli Kurtiju na dragocenom doprinosu u nastanku trećeg dela ove priče. 

* * Zabranjeno preuzimanje delova teksta ili teksta u celini bez odobrenja autora ili navođenja izvora teksta.

 

 
  

  

  

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *