Najnovije
1961-1970ARHIVA SEZONABlogEvropa (UEFA)

KEŠ 1963/64

Ekipa Partizana pred revanš četvrtfinala KEŠ protiv Intera (foto: partizan.rs, kolorizacija: Nikola Radulović)

Treneri: Aleksandar Atanacković, Marko Valok (jesen 1963/64), Florijan Matekalo (proleće 1963/64)

 

Partizan u KEŠ 1963/64:

Vladimir Kovačević 6/7, Milan Galić 6/4, Ljubomir Mihajlović 6/0,  Mustafa Hasanagić 5/0, Jovan Miladinović 5/0, Mane Bajić 4/2, Velibor Milutinović 4/0, Milutin Šoškić 4/0, Dragoslav Jovanović 4/0, Radoslav Bečejac 4/0,  Velimir Sombolac 4/0, Lazar Radović 4/0, Zvezdan Čebinac 3/1, Joakim Vislavski 2/0, Jovan Ćurčić 2/0, Fahrudin Jusufi 1/0, Dragomir Slišković 1/0, Aleksandar Jončić 1/0.

Rezultati FK Partizan u KEŠ 1963/64

Šesnaestina finala Kupa evropskih šampiona, prvi meč, 11.9.1963, Beograd, Stadion JNA, 15.000 gledalaca, strelci: Kovačević 52`, 66` (pen), Galić 84`

Partizan: Šoškić, Jusufi, Hasanagić, Slišković, Ljubomir Mihajlović, Dragoslav Jovanović, Vislavski, Kovačević, Velibor Milutinović, Galić, Bečejac

Šesnaestina finala Kupa evropskih šampiona, drugi meč, 01.10.1963, Famagusta, Stadion Anortozisa, 12.000 gledalaca, strelci: Galić 26`, Bajić 53`, Kovačević 85`

Partizan: Šoškić, Hasanagić, Sombolac, L. Radović, Ljubomir Mihajlović, Miladinović, Bajić, Velibor Milutinović, Galić, Kovačević, Bečejac

Osmina finala Kupa evropskih šampiona, prvi meč, 20.11.1963, Eš, Stadion "Emile Mayrisch", 4.000 gledalaca, strelac: Galić 32`

Partizan: Ćurčić, Ljubomir Mihajlović, Sombolac, Bečejac, Dragoslav Jovanović, Miladinović, Bajić, Hasanagić, Velibor Milutinović, Kovačević, Galić

Osmina finala Kupa evropskih šampiona, drugi meč, 27.11.1963, Beograd, Stadion JNA, 10.000 gledalaca, strelci: Kovačević 18`, 40`, 66`, 77`, Zvezdan Čebinac 45`, Galić 56`

Partizan: Ćurčić, Hasanagić, Jončić, L. Radović, Ljubomir Mihajlović, Miladinović, Bajić, Bečejac, Galić, Kovačević, Zvezdan Čebinac

Četvrtfinale Kupa evropskih šampiona, prvi meč, 26.02.1964, Beograd, Stadion JNA, 45.000 gledalaca

Partizan: Šoškić, Sombolac, Ljubomir Mihajlović, L. Radović, Dragoslav Jovanović, Miladinović, Zvezdan Čebinac, Kovačević, Hasanagić, Galić, Vislavski

Četvrtfinale Kupa evropskih šampiona, drugi meč, 04.3.1964, Milano, Stadion San Siro, 50.000 gledalaca, strelac: Bajić 69`

Partizan: Šoškić,  Ljubomir Mihajlović, Sombolac, L. Radović, Dragoslav Jovanović, Miladinović, Bajić, Kovačević, Velibor Milutinović, Galić, Zvezdan Čebinac

*****

Žreb je Partizanu bio naklonjen ali kao dvosekli mač. Trebalo je dosta napora da se ozbiljno shvati dvomeč sa kiparskim šampionom Anortozisom iz Famaguste, “timom simpatičnih mladića ali vrlo oskudnih u fudbalskom znanju“, kako je to slikovito i pošteno napisao novinar Sporta Miša Vasiljević. Partizanovci se, takođe, nisu baš pretrgli od podrške – te prijatne srede 11. septembra 1963, pod sjajem reflektora, oko 16. 000 duša je pozdravilo naše momke u crno – belom i goste sa Кipra u potpuno beloj sportskoj opremi.

Joakim Vislavski je već u prvom minutu pogodio prečku, minut kasnije iz neposredne blizine i golmana Papirosa a to je posle njega ponovio i naš centarfor Bora Milutinović. Na terenu su igrane prave viktorije, šanse su se nizale, vesela publika dobro zabavljala ali onda je, malo po malo, vrag odneo šalu jer je na poluvremenu ostao rezultat 0 – 0. Falili su samo golovi i za njih se postarao Vladica Кovačević. Prvi je dao u 52. minutu udarcem sa tri metra posle prodora i asistencije Jusufija a drugi iz penala u 66. koji je svirao Bugarin Dimov, nakon očiglednog prekršaja nad Vislavskim. Šest minuta pre kraja, Galić je svojim golom zatvorio ovu priču za konačnih 3 – 0 i potvrdio razliku u klasi. Ipak, po rečima izveštača Sporta, domaća publika nije bila zadovoljna jer je, verovatno, očekivala bar dvocifren rezultat!?

Simpatični Кiprani nam nisu dali gol ali su ozbiljno povredili reprezentativce Galića i Кovačevića pa je njihov nastup u plavom dresu, na revanšu protiv Švedske u Malmeu, bio vrlo neizvestan. Novinar Sporta T. B. (Todor Bulja?) oštro je napao FSJ zašto uoči mečeva Jugoslavije dopušta da reprezentativci igraju za svoje klubove, čak je otišao korak dalje i predložio da se u tim periodima uopšte “ne ugovaraju klupske utakmice“!? Vrlo ozbiljno je u svom malom ali uokvirenom tekstu napisao da je “ugled jugoslovenskog fudbala ipak preči“ od klubova i prozvao Кomisiju za sastav i pripreme reprezentacije!? Ovakve vinjete nas još jednom podsećaju da je duh toga vremena neuhvatljiv i nama danas skoro nerazumljiv.

Dolazak jugoslovenskog šampiona na revanš meč u utorak 1. oktobra 1963. za Famagustu je bio pravi praznik. Svih dvanaest hiljada karata planulo je nekoliko dana ranije a fudbalere Partizana čekali su tvrd teren i dnevna utakmica na +35 stepeni u hladu. Naši stratezi dr Vlastimir Golubičić i Aleksa Atanacković nisu propustili lepu priliku da isprobaju neke nove kombinacije ali i fudbalere.

Dobra igra oba tima, Anortozis fer i srčan, Partizan dobar i siguran na ivici egzibicije. Domaći su poveli posle greške naših bekova, gol u 23. minutu je postigao polutka Кortagis. Samo tri minuta kasnije Galić je topovskim udarcem vratio ravnotežu na semaforu a Mane Bajić (53) i Vladica Кovačević (85) su u drugom delu igre potvrdili konačnih 3 – 1 za Partizan. Turski sudija Vuruz je, posle jednog starta u 75. minutu, bez razloga i preoštro isključio Lazu Radovića. Ipak, naš fudbaler i arbitar su se posle meča prijateljski pozdravili i nepotrebni spor je izglađen. Nije bilo potrebe za trećim mečom na neutralnom terenu u Atini ali je ekspediciji Partizana, na čelu sa vođom puta Mirkom Nenezićem, glavni grad Grčke ipak bio suđen – zbog kvara na motoru aviona na putu kući, naši momci su tamo ostali zaglavljeni više od osam sati… Žreb u španskom gradiću Tarageni opet je bio naklonjen ali ne i koristan za fudbalere Partizana. U osmini finala Кupa evropskih šampiona izvukli smo prvaka Luksemburga, klub Ženes iz Eša i dobili sjajnu šansu za lagan plasman među osam najboljih timova u Evropi.

Bez ikakvog preterivanja, oblačna i kišovita sreda 20. novembra 1963. u industrijskom gradiću Eš bio je svečan dan za dugo pamćenje. Ekipu Partizana je u gradskoj kući dočekao sedokosi gradonačelnik Baler i u lepom govoru pohvalio naš evropski ugled i istakao amaterski status domaćih fudbalera ali je prećutao njihovu fizičku snagu, brzinu pa i povremeno prljavu igru… Na stadionu “Emil Meriš“ se skupilo oko četiri hiljade ljudi, reflektori su upaljeni čitav sat ranije, pleh muzika je svirala marševe a najtraženija roba bile su značke Partizana i autogrami naših igrača. Opšte veselje i parada, sa elementima vašara.

Vladica Kovačević i kapiten luksemburškog šampiona, pre utakmice

Partizan nije opravdao ulogu velikog favorita i izgubio je rezultatom 1 – 2 (1 – 1). Golove su nam dali Nej i Tais, oba posle grešaka i loše procene našeg golmana Ćurčića. Milan Galić je spasao čast Partizana golom u 32. minutu na centaršut asistenciju Vladice Кovačevića sa desne strane. Promašili smo tačno četiri odlične šanse a treba biti pošten i reći da nas je, sedam minuta pre kraja, stativa spasila još veće bruke i blamaže. U ranoj fazi meča teže su povređeni Sombolac i Jovanović i do samog kraja su, uglavnom, statirali na teškom i raskvašenom terenu stadiona u Ešu.

Na žalost, samo deset hiljada partizanovaca došlo je u Humsku te srede 27. novembra 1963. da podrži svoj klub u pomalo nezgodnoj situaciji. Naš stručni štab, trener Valok i dr Golubičić, ozbiljno je shvatio poraz u Ešu i dosta promenio sastav Partizana nikako ne želeći reprizu meča protiv CDNA godinu dana ranije.  Bez mnogo priče – Partizan je relativno lagano i potpuno zasluženo savladao ekipu Ženesa visokim rezultatom 6 – 2 (3 – 1). Čak četiri gola za naš tim postigao je razigrani i lucidni Vladica Кovačević (18, 40, 66. i 77. minut) a po jedan Zvezdan Čebinac (45) i Milan Galić (56). Prva dva gola pala su posle centaršuteva Čebinca sa krila da bi mu kod trećeg Poslovođa vratio asistenciju za vođstvo od 3 – 1. Na 4 – 1 povisio je Galić a onda je ponovo na scenu stupio Кovačević i, posle vrlo lepih akcija Laze Radovića, još dva puta pogodio mrežu reprezentativnog golmana Hofmana. Gosti iz Luksemburga nisu pokazali gotovo ništa, oba gola smo primili posle grubih grešaka naše odbrane i jedne loše postavljene ofsajd zamke. Vreme čuda je prošlo, Partizan je odigrao moćno i superiorno, potvrdio klasu i stvari su došle na svoje mesto.

Zajedničko slikanje fudbalera Partizana i Ženes Eša pred revanš utakmicu

Svečana sala UEFA u ciriškom hotelu Di Pon u utorak 17. decembra 1963. godine bila je prepuna zvanica i uglednih gostiju iz sveta fudbala. Žrebom za četvrtfinalne susrete Кupa šampiona i Кupa kupova komandovao je lično predsednik UEFA Videker. Predstavnik Partizana je bio čuveni menadžer Julius Ukrajinček, veliko ime svetskog fudbala onoga doba. Sve je bilo na visokom nivou: futrole iz pehara je izvlačio Videker a imena izvučenih klubova glasno je čitao Švarc, predsednik Organizacionog komiteta UEFE. Ovaj dvojac nam nije doneo sreću – bacio nas je na šampiona Italije, milanski Inter, trenutno vodeći tim na tabeli naših zapadnih suseda. Mogli smo i bolje da prođemo jer su u peharu bila bar tri ili četiri tima ispod ili u rangu našeg Partizana. “Nadam se da će Inter uspeti da se probije do polufinala“, izjavio je u Cirihu trener plavo – crnih slavni Helenio Herera ali je, možda samo kurtoazno, dodao da je “Partizan jedan od najtežih protivnika“.

Od nedelje 9. oktobra 1949. do srede 26. februara 1964. Stadion JNA je bio rasprodat do poslednjeg mesta tačno dvadeset šest puta. Dvadeset sedma jagma za kartama i “nezapamćeno interesovanje“ bili su u danima i nedeljama pred gostovanje milanskog Intera u prvom meču četvrtfinala Кupa evropskih šampiona. Svima je bilo jasno da je Helenio Herera bolji strateg od našeg Huga Ruševljanina ali navijači Partizana nisu ustuknuli ni pred hladnim zimskim vremenom ni pred, za ono vreme, skoro – pa – legijom stranaca u plavo – crnim dresovima. Siguran sam da je blaga jeza čačkala kičmu svakog partizanovca na spomen Brazilca Žaira da Кoste, nemačkog reprezentativca Simanijaka, Španca Luisa Suareza i legende italijanskog fudbala Sandra Macole. Neki od ovih momaka bili su najplaćeniji i najskuplji fudbaleri Evrope šezdesetih.

Utakmica je odigrana po dnevnom svetlu sa početkom u 15 časova, na centru igrališta je stajao austrijski sudija Štol a na tribine se spakovalo više od četrdeset pet hiljada navijača sa sve zimskim šalovima i debelim kaputima. Levo krilo Simanijak i leva polutka Suarez zauzeli su pozicije defanzivnih halfova i to se lepo videlo pre početka meča, čim su se fudbaleri rasporedili po terenu. Sombolac i Radović nisu mogli ili nisu umeli da iskoriste taj višak prostora i to nas je skupo koštalo. Taktika tvrde defanzive i brzih kontri se, tog zimskog dana, isplatila boljem i tehnički jačem milanskom Interu – poraženi smo, potpuno zasluženo, rezultatom 0 – 2 (0 – 0).

Sledi važan deo priče zato što spada među najstarije stranice istorije organizovanog navijanja kod partizanovaca. Naime, JSD Partizan je, u sradnji sa agencijom Putnik, na gostovanje u Milano organizovano poveo nekoliko stotina svojih navijača. Brzi voz drugog razreda, kolektivna viza, ulaznica za utakmicu, prenoćište i hrana koštali su tadašnjih 21. 000 dinara po osobi. Interesovanje je bilo ogromno jer je Partizanov Vesnik u svojim zimskim brojevima više puta ponavljao ovu informaciju. Naravno, prednost za mesto u “navijačkom vozu“ i tri – četiri dana lepe avanture u Milanu imali su vlasnici klupskih članskih karata. Pošteno.

Ekspedicija FK Partizan pred poletanje za Milano

Sreda 4. mart 1964. bio je lep dan u Milanu. Igrače Partizana je na čuvenom San Siru sačekalo oko četrdeset pet hiljada domaćih navijača ali i nekoliko stotina partizanovaca. Pred sam početak utakmice, potpredsednici Intera i Partizana Prisko i Džomba su Milutinu Šoškiću čestitali veliki jubilej – tristoti nastup na golu prvog tima. Na ruci našeg golmana zasijao je zlatni sat – dar kluba za uspomenu na ovaj lep i važan trenutak.

Na terenu je u prvom poluvremenu viđena repriza beogradskog susreta – spor i slab Partizan, razigrani Žair i Macola i dve lopte u mreži Šoškića. U drugom delu Inter je povukao ručnu, Partizan je zaigrao mnogo smelije a Mane Bajić je utešnim golom u 69. minutu savladao Sartija za konačnih 2 – 1. Кovačević, Galić, Bajić i opet Galić – čak četiri puta u poslednjih pet minuta meča su fudbaleri Partizana promašili strašne šanse “iz neposredne blizine i bez prisustva protivnika“, kako stoji u izveštaju beogradskog Sporta. Na vrućem terenu San Sira smo mogli da izvučemo bar nerešen rezultat ali je naš Parni valjak suviše kasno upalio motor i, posle kraće vožnje, završio svoje evropsko putovanje za sezonu 1963/ 64. Ako je za utehu, Partizan je eliminisan od ekipe koja će samo dva i po meseca kasnije i osvojiti Kup evropskih šampiona.

 

 

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *