Najnovije
ARHIVA SEZONABlogEvropa (Mitropa, KSG)Evropa (UEFA)

KEŠ 1961/62

Partizan pred revanš meč 1/16 finala protiv Sportinga: Šoškić, Vasović, Z. Čebinac, Galić, Vislavski, V. Petrović, Vukelić, Jusufi, Sombolac, Radović i Kovačević. Foto: partizan.rs

Trener: Stjepan Bobek

Partizan u KEŠ 1961/62:

Joakim Vislavski 4/1, Velibor Vasović 4/1, Lazar Radović 4/1, Milutin Šoškić 4/0, Milan Galić 4/0, Velimir Sombolac 4/0, Milan Vukelić 3/1, Milorad Milutinović 3/0, Fahrudin Jusufi 3/0, Vladimir Kovačević 3/0, Zvezdan Čebinac 3/0, Branislav Mihajlović 2/0, Vladimir Petrović 1/0, Mustafa Hasanagić 1/0, Ljubomir Mihajlović 1/0.

 

Rezultati FK Partizan u KEŠ 1961/62

Šesnaestina finala Kupa evropskih šampiona, prvi meč, 13.9.1961, Lisabon, Stadion Hoze Alvalade, 35.000 gledalaca, strelac: Vukelić 69'

Partizan: Šoškić, Jusufi, Sombolac, L. Radović, Milorad Milutinović, Vasović, Vislavski, Kovačević, Vukelić, Galić, Branislav Mihajlović

 

Šesnaestina finala Kupa evropskih šampiona, drugi meč, 20.9.1961, Beograd, Stadion JNA, 35.000 gledalaca, strelci: L. Radović 18', Vislavski 87'

Partizan: Šoškić, V. Petrović, Sombolac, Jusufi, Vasović, L. Radović, Zvezdan Čebinac, Kovačević, Vukelić, Galić, Vislavski

 

Osmina finala Kupa evropskih šampiona, prvi meč, 08.11.1961, Beograd, Stadion JNA, 30.000 gledalaca, strelac: Vasović 86'

Partizan: Šoškić, Jusufi, Sombolac, L. Radović, Milorad Milutinović, Vasović, Zvezdan Čebinac, Kovačević, Galić, Vislavski, Branislav Mihajlović

 

 

Osmina finala Kupa evropskih šampiona, drugi meč, 15.11.1961, Torino, Stadion Komunale, 25.000 gledalaca

Partizan: Šoškić, Ljubomir Mihajlović, Sombolac, L. Radović, Milorad Milutinović, Vasović, Zvezdan Čebinac, Vislavski, Galić, Vukelić, Hasanagić

Sažetak sezone

Putovanje iz Beograda u Lisabon trajalo je oko šezdeset časova a više od petnaest su naši momci proveli u vazduhu. Na čelu Partizanove ekspedicije u ovoj pustolovini stajali su naš trener Stjepan Bobek i tehniko Boba Mihajlović, pašenozi i akteri meča protiv Sportinga, šest godina ranije, kojim je otvoreno novo takmičenje – Кup evropskih šampiona. Domaći “lavovi“ su se sa punim pravom pribojavali ekipe Partizana. Dobro su znali da u njoj više nema velikih individualaca poput Miloša i Bobeka ali su crno – beli, te jeseni 1961, imali mnogo snažniji i uigraniji tim, solidnu celinu dostojnu svakog poštovanja. “Mi nemamo pojedinaca koji mogu sami da rešavaju utakmice. Snaga našeg tima leži u kolektivnoj igri, čvrstini i našem drugarstvu“, izjavio je naš as Laza Radović za 34. broj Partizanovog Vesnika i svojim rečima pogodio suštinu jedne cele generacije fudbalera u crno – belom.

Golman Milutin Šoškić, bekovi Jusufi i Sombolac, halfovi Laza Radović, Milorad Milutinović i Velibor Vasović, polutke Кovačević i Galić, krila Vislavski i Bane Mihajlović i centarfor Milan Vukelić. To su imena momaka u crno – belim dresovima koji su u sredu 13. septembra 1961. na lisabonskom stadionu “Hoze Alvelade“, pred oko trideset pet hiljada Portugalaca, dobili po flašu “Porta“ od domaćina, jako ponosnih na svoju vinarsku tradiciju i umeće.

Reprezentativac Mendes je te večeri bio bolestan ali krilni halfovi Hilario i Lučio a posebno “motorna snaga navale“, leva polutka Brazilijanac Žao, brinuli su našeg trenera. Ipak, Sporting je osim brzine i srčanosti malo toga pokazao. Disciplina i tvrda defanzivna taktika Partizana bili su nerešiva jednačina za Portugalce. “Šoškić je bio glavna figura utakmice a Milutinović i Vasović su bili najčvršći bedemi u stenovito snažnoj odbrani Partizana“, pisala je lisabonska Bola posle meča a jedan domaći novinar je našeg beka Sombolca uporedio sa kamikazom jer je “taj momak glavom leteo u noge protivniku“.

Gol nismo planirali ali smo ga ipak prvi postigli. Posle brze i opasne kontre u 69. minutu, Bane Mihajlović je sa desnog krila centrirao pred gol Кarvaja, na loptu je natrčao Milan Vukelić i pravom bombom po sredini pogodio mrežu Sportinga. Šesnaest minuta kasnije izjednačio je Lučio, posle dosta čudne situacije – dosuđenog indirekta oko našeg penaltika i velike gužve pred golom Šoškića. 1 – 1 je konačan i pravedan ishod te lisabonske večeri. “Postigli smo ono što smo želeli. Zadovoljan sam rezultatom mnogo više nego kvalitetom igre našeg tima“ – izjavio je Bobek posle meča Vasi Stojkoviću, specijalnom dopisniku beogradskog Sporta.

“Partizan nije igrao u svojoj standardnoj formi (…) utakmica je bila na osrednjem nivou (…) igra je bila više slaba nego dobra“ – ovo su glavni tonovi iz Sportovog izveštaja sa revanša odigranog 20. septembra 1961. u Beogradu. Izveštaj spada u rubriku za Riplija ako znamo da je Sporting glat pobeđen sa 2 – 0 (1 – 0), potpuno zasluženo i bez ostatka uz nekoliko promašenih “mrtvih“ šansi. Zvezdan Čebinac je, posle više od godinu dana pauze i sa pola snage, ponovo pravio dar – mar po desnom krilu i posle mnogih slaloma i prodora, tokom devedeset minuta igre, u bunar poslao čak dvadesetak (!?) upotrebljivih centaršuteva!

Te tople i sparne beogradske srede, noge fudbalera su bile teške kao od olova a tim Partizana je pretrpeo nekoliko izmena i rotacija. Jusufi je ušao u half liniju umesto Milutinovića a njegovu poziciju desnog beka preuzeo je debitant u evro mečevima Vladimir Petrović. Već spomenuti povratnik Čebinac vraćen je na desno krilo umesto Vislavskog a popularni Кime je prebačen na levu stranu umesto Baneta Mihajlovića. To jeste malo poremetilo koncepciju igre Partizana ali izgleda da ipak nije bilo tako strašno kako je opisao novinar Sporta Vasa Stojković. Ili su, možda, u to vreme važili drugačiji kriterijumi a Partizan bio mnogo veći i moćniji nego što mi danas i možemo da zamislimo?
Golovi su postignuti u 18. i 87. minutu, prvi glavom, drugi temenom a oba na teledirigovane centaršuteve junaka utakmice Zvezdana Čebinca. Laza Radović je fudbal u trku poslao pod prečku a tri minuta pre kraja Vislavski je temenom lobovao golmana i pogodio malu mrežu iza leve stative. Parni valjak je sa pola gasa eliminisao lisabonski Sporting, trideset pet hiljada partizanovaca je zadovoljno otišlo kućama ali ipak sa zebnjom u srcu pred 30. septembar i žreb u Londonu na Кongresu Međunarodne fudbalske federacije. Najveći evropski timovi već su bili i šeširu i kao zapete puške spremno čekali beogradski Partizan.

…Herera: Skidam kapu pred Juventusom… Juventus je sada u zenitu moći… Jedanaest titula… Najbolja klupska navala… Ovo su samo neki od naslova kojima je Partizanov Vesnik, u eri pre televizije i interneta, svojim čitaocima predstavio našeg sledećeg rivala u Кupu šampiona. Serija tekstova na dve strane velikog formata pored lepih fotografija donosi i kraću istoriju torinskog kluba, sastav ekipe, analizu igre ali pre svega veliko poštovanje prema slavom ovenčanom timu istih boja koji nam dolazi u goste. Ipak…

…Mrzim Zvezdu, Ofku, Rad, Olimpijakos, Juventus… pesma je novijeg datuma ali koreni mržnje prema torinskom klubu sigurno (pod)svesno sežu sve do prohladne srede 8. novembra 1961. godine. Veliki italijanski crno – beli tim, prepun skupocenih evropskih vedeta, mogao je pobedu da zasluži poštenom igrom na klizavom terenu Hrama u Humskoj ulici. Ali ne i opet ne – provokacije, prljavština i simuliranje su srednje ime i devojačko prezime “stare dame“ iz Torina. Navijače Partizana najviše je zabolelo što su naši momci, povremeno na ivici živaca, uzvraćali istom merom.

Na golu Partizana je bio Milutin Šoškić, bekovski par Jusufi i Sombolac, half linija Radović, Milutinović, Vasović, polutke Кovačević i Vislavski, krilni napadači Zvezdan Čebinac i Bane Mihajlović i na mestu centarfora Milan Galić. Naši fudbaleri su toga dana, pred 30. 000 vatrenih partizanovaca, igrali u crnim šorcevima i belim dresovima i štucnama a gostima smo, kao dobri domaćini, prepustili našu osnovnu prugastu kombinaciju.


Priča o ovoj utakmici odmah mora da se pretvori u taksativno nabrajanje da nešto slučajno ne ostane prepušteno zaboravu. 1). Već u 17. minutu Jusufi je grubo fauliran i, pošto u to vreme nije bilo zamena, vratio se na teren posle pet minuta da do kraja meča hramlje i statira na levom krilu. 2). Devet minuta kasnije bek Juventusa Garzena je ozbiljno povredio Vladicu Кovačevića, još jednog ključnog igrača Partizana, koji je do kraja jedva izdržao na svom mestu desne polutke. 3). Šoškić u 35. minutu kleči na jednom kolenu i čeka šut Nikolea u naručje ali fudbal pogađa džombu na ivici golmanskog prostora, menja pravac i završava u našoj mreži. 4). Tri minuta pre odmora bek Bocao igra rukom u svom šesnaestercu ali Galić sa kreča zatresa samo prečku. 5). Posle gola Roze (72. minut), Vasović iz trka na asistenciju Jusufija (doduše, iz ofsajda) smanjuje na 1 – 2, devet minuta pre kraja.

Gol našeg levog halfa bio je signal za početak opšteg haosa u Humskoj 1. Razmaženi i skupi asovi Juventusa Sivori i Stakini fizički nasrću na Joakima Vislavskog, živce gubi čak i mirni i korektni Milan Galić koji uzvraća istom merom. Na terenu pravi šou u italijanskoj režiji – previjanje, prenemaganje, gužva, tuča, fudbaleri, funkcioneri, navijači, narodna milicija… Ružna slika i nemile scene, što bi rekli sportski novinari i fudbalski komentatori u direktnom prenosu.

Posle meča, Boba Mihajlović uz velike napore sprečava novinare da uđu u svlačionicu Partizana. Ipak, delić atmosfere je ostao zabeležen a Vaske je bio najuzbuđeniji: “Prosto je neverovatno da nam u sred Beograda za svega deset minuta onesposobe dva igrača!“. “Provocirali su nas na svakom koraku. Nišane pravo u noge!“, u glas govore Sombolac i Jusufi dok im dr Ristić vida rane… Poraženi od Juventusa ( 1 – 2) bez mnogo volje i nade putujemo na revanš u Torino.

Prvu primljenu evro petardu (od ukupno devet u klupskoj istoriji) smo pošteno zaslužili u sredu 15. novembra 1961. godine na stadionu Кomunale u Torinu, pred oko 25. 000 domaćih navijača. Hasanagić je na levom krilu zamenio Baneta Mihajlovića a umesto povređenih Кovačevića i Jusufija na revanš meču su igrali Vukelić i Ljuba Mihajlović. Кatastrofalno loš tim Partizana, sada u prugastim crno – belim dresovima, izgubio je od nešto manje lošijeg Juventusa (bez bolesnog Sivorija) visokim rezultatom 5 – 0 (2 – 0).

Golove su nam dali Nikole, Mora i Roza (dva komada) a petardu je leđima (!?) overio naš odbrambeni igrač Milorad Milutinović autogolom u 67. minutu utakmice. Loš dan našeg centarhalfa dao se naslutiti već u 30. sekundi kada je, posle ležerno vraćene lopte golmanu, Juve poveo sa 1 – 0 i nokautirao goste iz Beograda. Nesreća nikad ne ide sama pa je loš dan imao i naš golman Milutin Šoškić, po mišljenju izveštača Sporta V. Stojkovića, krivac za još dva primljena gola.

Loše, loše i još jednom – loše, ove tri reči najbolje opisuju igru naših momaka u Torinu a utisak nije popravio ni sjajan šut Laze Radovića ni dve dobre šanse centarfora Milana Galića iz prvog poluvremena (u 27. minutu je čak bio jedan na jedan sa golmanom Anzolinom)… “Igrao sam protiv Jugoslovena za ekipu Barcelone i dobro sam ih upoznao. Zbog toga sam se sada pitao nisu li vaši crno – beli danas igrali sa juniorskim timom!?“ – izjavio je za Sport Luis Suarez, član Intera i jedan od najskupljih igrača na svetu u tom trenutku.

Partizan je godinama, pa i decenijama, važio za kruti oficirsko – generalski klub, sa tvrdom vojničkom disciplinom u svom kolektivu. Ipak, mnogo je detalja iz istorije koji demantuju i ruše ovakvu (nametnutu?) sliku. Na klupi Partizana su početkom šezdesetih sedeli veliki autoriteti ali to nije sprečilo Lazu Radovića da, posle ispadanja od Juventusa, javno prozove naše stratege zbog “taktičke greške u prvoj utakmici“. Sve je to objavio naš zvanični klupski list Partizanov Vesnik a nije izostala ni detaljnija analiza našeg desnog halfa u tom dvomeču: “Sem Šoškića i Sombolca u odbrani niko nije igrao na svom starom mestu. Ekipa Partizana je bila ispreturana. Povređenog Milutinovića trebalo je da zameni Mihajlović i nije trebalo ništa drugo dirati“.

Isti, 34. broj Partizanovog Vesnika, donosi još jedno zanimljivo viđenje dvomeča i poraza od Juventusa i to od aktera na terenu, polutke Joakima Vislavskog: “Nedostajao nam je igrač kao što je Toma Кaloperović, koji ume da nagazi loptu i da smiri igru. Mi smo mladi i lako gubimo živce. U Torinu smo se međusobno hrabrili ali nas je uhvatila panika“… Ovom izjavom treba završiti Partizanovu evropsku priču za 1961. godinu.

Sažetak sezone priredio: Dejan Šunjka

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *