Najnovije
1961-1970Evropa (Mitropa, KSG)

KSG 1967/68

 

Partizan pred prvi meč protiv Lidsa u KSG,. Gore su Ljuba Mihajlović, Bajić, Hasanagić, Ćurković, Paunović i Pirmajer, a u donjem redu su Ljuan Prekazi, Bora Đorđević, Radaković, Hošić i Damjanović.

Trener: Stjepan Bobek

FK Partizan u KSG 1967/68

Blagoje Paunović 4/1, Ivan Ćurković 4/0, Miloš Radaković 4/0, Milan Damjanović 4/0, Milan Vukelić 4/0, Ljubomir Mihajlović 4/0, Mane Bajić 4/0, Ljuan Prekazi 4/0, Miodrag J.Petrović 3/2, Josip Pirmajer 3/0, Borivoje Đorđević 3/0, Mustafa Hasanagić 2/3, Idriz Hošić 2/0, Branko Rašović 1/1, Vladimir Kovačević 1/1, Ivica Pogarčić 1/0, Tomislav Filipović 1/0, Miloš Vidović 1/0,  Vojislav Marković 1/0

 

Rezultati FK Partizan u Kupu sajamskih gradova 1967/68

1. kolo Kupa sajamskih gradova, prvi meč, 27.9.1967, Beograd, Stadion JNA, 5.000 gledalaca, strelci: Hasanagić 44`, 57`, 88`, Kovaćević 47`, Rašović 69`

Partizan: Ćurković, Radaković, Damjanović, Paunović (Vukelić), Rašović, Lj. Mihajlović, Bajić, Kovačević, Hasanagić, Borivoje Đorđević, Miodrag J. Petrović (Lj. Prekazi)

1. kolo Kupa sajamskih gradova, drugi meč, 25.10.1967, Plovdiv, Stadion "9. septembar", 20.000 gledalaca, strelac: Miodrag J. Petrović 31`

Partizan: Ćurković (Marković), Radaković, Damjanović, Borivoje Đorđević, Paunović, Lj. Mihajlović, Bajić, Lj. Prekazi, Miodrag J. Petrović, Vukelić (Vidović), Pirmajer

2. kolo Kupa sajamskih gradova, prvi meč, 29.11.1967, Beograd, Stadion JNA, 10.000 gledalaca, strelac: Paunović 87`

Partizan: Ćurković, Radaković (Filipović), Damjanović, Borivoje Đorđević (Vukelić), Paunović, Lj. Mihajlović, Bajić, Lj. Prekazi, Hasanagič, Hošić, Pirmajer

2. kolo Kupa sajamskih gradova, drugi meč, 06.12.1967, Lids, Stadion Elland Road, 34.258 gledalaca, strelac: Miodrag J. Petrović 61`

Partizan: Ćurković, Radaković, Damjanović, Vukelić, Paunović, Lj. Mihajlović, Bajić, Lj. Prekazi, Miodrag J. Petrović, Hošić, Pirmajer (Pogarčić)

Sezona 1967/68 je donela i prvo učešće Partizana u Kupu sajamskih gradova. Ovo takmičenje je, kao preteča Кupa UEFA, pod tim imenom živelo nešto više od šesnaest godina. Sistem takmičenja se često menjao, naročito u početku. Najčešće se kretalo iz grupa ali je početni dvostruki bod sistem već posle prve sezone napušten u korist dvostrukog kup sistema.

Dobar primer je prvo učešće našeg Partizana i dva odigrana kola tokom sezone 1967/ 68. Naime, naš klub je zvanično započeo takmičenje u grupi VIII, svrstan sa Кelnom, Ferencvarošem, praškom Slavijom, rumunskim Arđešom i Lokomotivom iz Plovdiva. Ipak, za prolazak kroz ove “kvalifikacije“ bio je predviđen i dovoljan samo dvomeč sa bugarskom ekipom!? Nakon pobede i eliminacije Lokomotive, čekale su nas dve teške utakmice protiv engleskog Lids Junajteda, u anale upisane kao šesnaestina finala ovog evropskog kupa.

„Crno – crveni“ iz Plovdiva su te 1967. već bili klub sa dugom tradicijom (osnovani 1926). Dve godine ranije iz prvog kola Кupa sajamskih gradova su izbacili novosadsku Vojvodinu a u trećem ih je torinski Juventus jedva eliminisao u majstorici posle produžetaka i dva nerešena meča. Špijunski zadatak na dve utakmice u ime Partizana obavio je Prvoslav – Boba Mihajlović, Bobekova desna ruka i tehniko našeg kluba. Fudbaleri Lokomotive su u Beograd stigli osokoljeni prvenstvenom pobedom nad sofijskim Spartakom ali glavni utisci našeg insajdera sveli su se na njihovu taktiku “super bunkera“ i neprobojnog bedema sa, na momente, čak osam igrača u odbrani!
Partizanova premijera u Кupu sajamskih gradova, te tople jesenje srede 27. septembra, na tribine Stadiona JNA privukla je svega oko pet hiljada gledalaca, radni dan i nezgodan termin u pola četiri nikako nisu bili od pomoći.

„Parni valjak“, fina kombinacija mladih snaga i junaka sa Hejsela, nakon kašljucanja u prvom poluvremenu, pregazio je bugarsku Lokomotivu i, posle Sportinga i Sparte, u svoju istoriju upisao i treću evro “petardu“: 5 – 1 (1 – 0). “Кovačevićev šou“ – u dve reči ovog naslova Sportovog izveštača Milorada Vučinića, staje cela priča o toku ovog meča. Posle godinu dana provedenih u Nantu, Poslovođa je na svom drugom debiju odigrao maestralno – postigao jedan i namestio čak četiri gola! Realan rezultat je trebao da bude dvocifren, krivica za “samo“ pet komada pada na naše smušene i brzoplete navalne igrače.

Skoro mesec dana kasnije, 25. oktobra 1967, na stadion “9. septembar“ pred dvadeset hiljada bugarskih navijača trener Stjepan Bobek izveo je nešto izmenjen tim, verovatno sa željom da neke fudbalere proveri i isproba i na drugim pozicijama. Partizan je i sa pola snage pokazao razliku u klasi, viđen je lep i dinamičan fudbal sa dosta šansi i prava je šteta što u Beograd sa sobom nismo doneli pobedu. Pored neverovatnih promašaja Bajića, Vidovića i Petrovića (čak tri situacije!), treba da ostanu zapamćeni naš pogodak i surova povreda Ivana Ćurkovića. Nezadrživi prodor Pirmajera po levom krilu i precizan centaršut u 31. minutu su uposlili Mikana Petrovića oko penaltika za naše vođstvo i fudbal u mreži iza leđa golmana Videnova. Na početku drugog poluvremena nekoliko bugarskih napadača je bukvalno pokosilo istrčalog Ćurkovića i u nastavku akcije je pogođena stativa našeg praznog gola. Istočnonemački sudija Menik je tek posle pun minut igre svirao prekid i golman Partizana je na nosilima iznet sa terena. Primljen gol (Vasilev, 56. minut) danak je neiskustvu za mladog Markovića, u nastavku utakmice takođe povređenog.

Detalj sa revanš meča u Plovdivu

“Vrlo sam zadovoljan i rezultatom i zalaganjem svojih momaka kao i suđenjem nemačkog sudije Menika“, izjavio je Stjepan Bobek posle meča za beogradski Sport. Ironija ili kurtoazija, svejedno je. Partizan je u drugom kolu Кupa sajamskih gradova i izlazi na crtu klubu i timu u velikoj ekspanziji – engleskom Lids Junajtedu.

Baksuzni Partizan u klasičnoj prugastoj opremi i arogantni Lids u belim dresovima sreli su se na veliki državni praznik stare SFRJ, 29. novembar, i odigrali meč na terenu vlažnom od sitne kiše koja je sve vreme rominjala. Na centru turski sudija Dogan Babakan, na tribinama oko petnaestak hiljada partizanovaca a na “lampašu“ tužan krajnji rezultat: 1 – 2 (0 – 1).

Slavni engleski menadžer Don Rivi nije se baš proslavio u izjavama posle meča. “Mnogo je više očekivao od Partizana“ a prikazanu igru je ocenio ispod nivoa “prosečnih utakmica engleskog prvenstva“!? Nije se ustezao ni od glasnog “čuđenja“ zbog malo gledalaca i njihovih reakcija na sudijske odluke – “verovatno Jugosloveni ne vole tvrd i oštar fudbal, ali tako se igra u svetu“, izjavio je novinaru beogradskog Sporta. Кapiten Lidsa, visoki štoper Džeki Čarlton, napustio je teren pre kraja zbog bokserske poverede desne arkade ali je posle utakmice ipak našao opravdanje za ružnu igru svog tima: “Nemojte se čuditi što smo igrali defanzivno. To je naš stil kada igramo u gostima“.

Teže su povređeni Radaković i Đorđević pa je Bobek morao da ih zameni. Ozleđeni su i Hošić i Hasanagić koji je veći deo meča vukao nogu po terenu a u 79. minutu je, zbog namernog udaranja Prekazija, isključen engleski igrač Hibit. Ovakve poteze momaka iz kolevke fer – pleja Partizanova publika je, po Donu Riviju, valjda trebala da pozdravi klicanjem i aplauzima?

Ipak, za bolan poraz smo najvećim delom sami krivi. Nekoliko strašnih šuteva, pa i pravih bombi Prekazija i Pirmajera nisu se obreli u mreži, snažan udarac Bajića zatresao je prečku golmana Harvija, čak je i odnos kornera (17: 4 za Partizan) lepo svedočio na čijoj strani je bila dominacija. Gol smo postigli prekasno, tri minuta pre kraja. Mane Bajić je centrirao u gužvu pred gol gostiju, golman kratko odbija loptu do našeg centarhalfa Blagoja Paunovića koji je spretno šalje u mrežu preko tri Engleza na gol – liniji. Matirali su nas Lorimer (24. minut) i Belfit (53. minut) a za oba gola krivicu je na sebe preuzeo Ivan Ćurković.

“Zadovoljan sam što smo ispali iz Кupa sajamskih gradova jer Partizan još uvek nije ekipa koja može uspešno da reprezentuje naš fudbal. Možda tek iduće godine’‘ – pomalo rezignirano je, posle nesrećno izgubljene utakmice, izjavio naš trener Bobek.

Hasanagić, Damjanović i Pirmajer u napadu na gol Lidsa koji brane Harvi i Džeki Čarlton

Ekspedicija Partizana je lepo primljena u Lidsu i smeštena u hotel Metropol. Dan pre utakmice održan je trening na stadionu Eland Roud a posle treninga su fudbaleri, po rečima specijalnog telefonskog izveštača Sporta – Ivana Ćurkovića, bili gosti predsednika kluba i obišli jednu od njegovih velikih fabrika tekstila. “Moramo da napadamo mnogo više nego u Beogradu (…) drugim rečima: idemo na sve ili ništa“ – odlučno je izjavio Bobek uz nadu da će u navalnom redu uspeti da upari Hošića i bolesnog Hasanagića.

Nije uspeo. Belfit, jedan od naših “dželata“ iz Beograda, doveo je Lids u vođstvo posle na brzaka izvedenog slobodnjaka koji je postojao samo za sudiju Hubera a, u stvari, Džeki Čarlton je prethodno grubo faulirao Petrovića. Protesti kapitena Vukelića ništa nisu vredeli i na odmor smo otišli sa golom manjka iako na terenu nismo bili lošiji rival.

U drugom delu Partizan je zaigrao još bolje, smirenom taktikom kratkih pasova smo preuzeli inicijativu i u 57. minutu izjednačili preko Mikana Petrovića posle lepog prodora Idriza Hošića i centaršuta sa leve strane. Sedam minuta kasnije Prekazi je opalio po lopti, jak i precizan šut je već viđen u gornjim desnim rašljama, stadion je bukvalno zanemeo a onda je golman Sprejk panterskim skokom sačuvao nerešen rezultat. Naša leva polutka Hošić se, posle asistencije, u 77. minutu upisao i u strelce ali ne i za švajcarskog arbitra koji je poništio gol i na kraju je ostalo 1 – 1. Partizan je u većem delu meča bio potpuno ravnopravan, na momente i bolji tim, odigrao je sasvim dobro ali su greške i promašaji iz Beograda i sporna odluka sudije u Lidsu stavili tačku na našu evropsku priču u sezoni 1967/ 68…

Poništeni gol Hošića kojim bi Partizan izborio produžetke

Na kraju, važno je da se podsetimo od kakvog kluba i u kom trenutku smo ispali iz Кupa sajamskih gradova. Sezona 1967/ 68 je sam početak zlatne ere Lids Junajteda pod menadžerskom palicom Donalda – Dona Rivija. Snažan i moćan tim u naponu snage svojim navijačima je, u narednih pet – šest godina, priredio mnogo slavlja i radosti. U Engleskoj su osvojili apsolutno sve – dve titule (1969. i 1974), FA kup (1972), Liga kup (1968) i Čeriti šild (1969), druga mesta i poraze u finalima nacionalnih i evro kupova ne treba ni brojati a pod Donom Rivijem ih je bilo baš dosta. Jeste, i Кup sajamskih gradova su osvojili i to dva puta, prvi baš u sezoni naše eliminacije a drugi 1971. godine. Jednostavno rečeno, Partizan se našao na pogrešnom mestu i u pogrešno vreme. Mada, Lids Junajted u dvomeču iz jeseni 1967. nije pokazao baš mnogo od te svoje nadolazeće siline, uzroke poraza i ispadanja pre ćemo naći u silaznoj putanji našeg voljenog kluba u sam osvit najsušnijeg perioda Partizanove istorije.

Dejan Šunjka

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *