Stadion Partizana

Svoje utakmice kao domaćin Partizan je igrao na Stadionu „20. Oktobar”, koji je tokom 1946. godine preimenovan u Stadion CDJA . Bio je to, ustvari, stadion predratnog i slavnog, ali ugašenog BSK-a, stadion koji je bio znatno oštećen u savezničkom bombardovanju na Uskrs 1944. Ovaj stadion je sagrađen 1929. i imao je kapacitet od 25.000 mesta. Prilikom dogradnje stadiona 1934.

Grb

Grb FK Partizan

Grb je jedno od osnovnih obeležja svakog kluba, i sa ponosom možemo istaći da je Partizan, od svog osnivanja, u ogromnoj većini utakmica koje je igrao, nosio grb na svom dresu. Prvi grb Partizana imao je samo skraćenicu JA – Jugoslovenska armija. Delovao je vrlo jednostavno (plavi krug sa crvenom petokrakom oivičenom žutom bojom, sa slovima JA unutar nje) i

Klupske boje

Partizanove boje su crno-bele. Ipak, ta boja je zvanična klupska boja tek od početka 1959. Do tada, Partizan je nosio crveno-plave boje, po uzoru na moskovski CSKA, po čijem je modelu i Partizan formiran. Partizan do marta 1959, uprkos činjenici da mu je zvanična boja bila crveno-plava, nastupao u svim mogućim varijacijama crvene, plave i bele boje. Najčešće su to

Ime

Ime kluba i osnivanje

Svearmijsko prvenstvo, koje je održano u Beogradu u leto 1945, bilo je uvod u osnivanje Partizana. Tada su se u Beogradu okupili najbolji sportisti iz redova Jugoslovenske armije i tada je rođena ideja da se oformi fudbalski klub pod okriljem vojske, kao što je to bio slučaj i u ostalim zemljama socijalizma. Već u oktobru iste godine, plan je sproveden

Novi izgled „Crno-bele nostalgije“

U proleće 2011. počeo je sa radom blog „Crno-bela nostalgija“. Prvobitno zamišljen kao virtuelno mesto na kojem će biti moguće da se pogledaju slike svih (ili skoro svih) igrača iz istorije FK Partizan, blog je uskoro prerastao početnu ideju i postao mesto susreta svih navijača Partizana koji žele da se podsete slavne istorije našeg kluba. Nije te 2011. trebalo dugo

I (fo)to je Partizan

Trenutno je pauza između dve fudbalske sezone – pravi momenat da odmorimo od  svih tenzija sa fudbalskog terena i oko njega, da u miru sumiramo šta je to Partizan postigao u proteklih godinu dana, gde je uspeo a gde je podbacio, kao i da evociramo sopstvena sećanja na sve trenutke provedene s voljenim klubom poslednjih meseci. U skladu s tim

Sviraj to poslednji put, Sale

  “Simbol je najopštije, sve ono što može stajati umesto nečeg drugog i da ga tom prilikom prepoznatljivo reprezentuje”    Ne znam ni kako sam zaspao od uzbuđenja te večeri. Sećam se samo da sam jedva dočekao jutro da bos izjurim iz dvorišta na već užaren asfalt u Masarikovoj, gde su me po onoj žegi strpljivo čekala njih dvojica. Još

Dan kada su plakali bogovi fudbala

  Ne sećam se posebno tog dana u Čačku. Da li je sijalo sunce ili je padala kiša? Koliko smo putovali i gde smo ručali? Sećanje seže do stajanja na travnatoj tribini i posmatranju virtuozne igre crno belog tima. Deset golova u mreži protivnika bilo je i više nego dovoljno da se ispuni srce osmogodišnjaka. A onda je u igru

Osnivači Partizana

  Na ovim stranicama bavimo se istorijom FK Partizan, njegovim igračima, trenerima, nezaboravnim mečevima. Ipak, retko se dešava da bilo ko od nas, navijača „crno-belih“, pomene i ljude koji su osnovali naš klub. S obzirom na društveni ambijent u kojem je Partizan osnovan, 4. oktobra 1945. godine, možda je 9. maj, Dan Pobede nad fašizmom, pravi momenat da se setimo

Markus on the road: kako je Saksonac prigrlio crno-belu ideologiju (4)

  Posle prvog, drugog i trećeg dela, sledi i poslednji, četvrti deo intervjua sa Markusom Štapkeom, navijačem Partizana iz Nemačke: – Markus, kog si to đavola našao u Partizanu i na očajnim srpskim stadionima, a da to već nemaš dostupno u Nemačkoj? – Polovina tvog pitanja već sadrži deo odgovora: ti očajni stari stadioni su lepi, ako ih posmatraš iz