Najnovije
Blog

Pre pet decenija teret, a sada ga žele nazad!?

  Poslednjih godina u fokusu pažnje Partizanovih navijača je, osim rezultata i dešavanje oko ekipe, i spor koji JSD Partizan vodi sa Vojskom Srbije oko vlasništva nad stadionom Partizana. Iako je još 1990. godine tadašnja JNA ugovorom prenela pravo vlasništva nad stadionom JSD Partizan, i iako su tada ispoštovane sve procedure, pre tačno jedne decenije (tačnije 2007, u vreme dok je ministar odbrane bio Dragan Šutanovac) Vojska Srbije naprasno pokazuje brigu za ovim objektom i pokreće spor oko vlasništva stadiona. Prošlog meseca, Viši sud je ponovo presudio da stadion ne pripada Partizanu, pa našem klubu ostaje pravo žalbe Apelacionom sudu.

  Indikativno je da se ovaj zahtev vremenski poklapa sa volšebnim i nikad do kraja objašnjenim stopiranjem Partizanovih ambicija da na mestu današnjeg stadiona izgradi novi, moderniji objekat, u saradnji sa švajcarskim „Maracijem“, i tako napravi značajan iskorak u pogledu modernizacije fudbalskog kluba i čitavog sportskog društva. Teško je poverovati da je Vojsci Srbije potreban ovaj objekat, u vreme kada ne može više finansijski da održava ni sopstvene, prevelike kasarne, koje zvrje prazne. Možemo samo, kao navijači Partizana, naslutiti i glasno se upitati, da li je u pozadini ovog zahteva ustvari nečija želja da se preko infrastrukture i stadiona, uspori napredak Partizana i oteža njegova potencijalna privatizacija? Jer, ko će jednog dana kupiti klub sa maglovitim i nerešenim statusom vlasništva stadiona? Istovremeno, zanimljivo je kako je u slučaju stadiona našeg najvećeg rivala, Crvene zvezde, sve „čisto i nesporno“, pa se niko ne pita kojim sredstvima je sagrađen taj stadion (ako izuzmemo umobolnu priču kako je ceo stadion finansiran kupovinom „ciglica“), i šta je sa vlasništvom tog objekta?

Glas javnosti, 2002, feljton Razgovori sa Dragišom Giletom Đurićem

  Da u pozadini ovog spora stoji nešto drugo, a ne želja Vojske Srbije da zaista preuzme i održava objekat, govori i ovaj tekst iz nekada popularnog sportskog nedeljnika „Tempo“, u broju 300, od 24. novembra daleke 1971. godine. Naime, i tada je armija (tadašnja JNA) očajnički želela da se oslobodi „vrućeg krompira“ u obliku Stadiona JNA jer nije mogla sebi da priušti visoke troškove održavanja ovog objekta.

Kako treba da se koriste veliki sportski objekti


STADION JNA GRCA POD TERETOM DAŽBINA


Najlepši stadion u našoj zemlji traži – zakupca


…Stadion JNA doživljava ovih dana neslavnu sudbinu. On zapravo grca pod teretom režijskih troškova, pa su vojne vlasti došle u priliku da razmišljaju šta da rade s ovim objektom. Sve ima svoju cenu koja, u sadašnjim uslovima, mora da ima i ekonomsko opravdanje.


Zbog svega toga iznađena je i računica da bi bilo bolje stadion i sve ostale objekte u gradu dati pod kiriju i rešiti se mnogih nevolja. Kažu, da već duže vremena Armija nudi ovaj objekat opštini Savski Venac, na čijoj se teritoriji i nalazi, ali opštinari ne žele da ga preuzmu. 


  Jugoslovensko sportsko društvo Partizan, koje je u svoje vreme i osnovano u okrilju JNA, uglavnom i koristi ove objekte. Zato su klubovi i zaželeli da postanu pravi zakupci objekta…

  Ceo tekst možete pročitati ako kliknete na sledeću sliku u prilogu:

   Bar dve stvari, odnosno pitanja, nameću se posle čitanja ovog teksta iz daleke 1971:

– ako tadašnja vojska, JNA još te 1971, sa nezamislivo većim finansijama na raspolaganju, mnogo jačom ekonomijom i snažnijom državom iza sebe, nije imala sredstava ni interesa da održava stadion u Humskoj ulici, kako to misli da učini sadašnja Vojska Srbije, sa znatno manjim sredstvima, logistikom, i u znatno manjoj državi, uzgred, sa razorenom ekonomijom?

– i pored nesporno validnog prenosa vlasništva na Partizan, šta je to vojska (JNA, VJ, VS) uložila u stadion svih ovih godina? Nezvanično, tekuće održavanje stadiona je oko milion evra godišnje, a sve rekonstrukcije stadiona, modernizacije, renoviranja, dogradnje…finansirao je Partizan

  Verujemo da će ovaj tekst iz daleke 1971. bar još malo pokazati koliko je apsurdan zahtev vojske da preuzme vlasništvo nad objektom za koji nije imala sredstva da ga finansira ni pre bezmalo pet decenija, a kamoli sada. I da navijači Partizana s pravom sumnjaju da se iza cele igre oko vlasništva stadiona krije nešto drugo, možda i nečija želja da se Partizan na duže vreme zaustavi na svom putu napretka i razvoja. 

   

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *