Najnovije
Blog

Šest godina bez bordo-plavog dresa!

  Klupske boje i dresovi su stubovi na kojima počiva vizuelni identitet jednog kluba. Partizan je, promenom svojih boja sa crveno-plavih na crno-bele, u martu 1959. godine , stekao osoben vizuelni identitet, jedinstven na tadašnjim jugoslovenskim prostorima. Crno-bela boja je postala sinonim za Partizan, a Partizan se tako uvrstio u red retkih svetskih klubova koji nose ovu avangardnu, uvek modernu kombinaciju – Juventus, Njukasl, PAOK, Udineze, Botafogo…
 
  Naredne tri decenije, otišlo se u drugu krajnost. Dok smo s ponosom nosili crno-beli dres, onaj prvi, crveno-plavi,  potisnut je u zaborav, sećanja na njega su bila prekrivena prašinom, istom onom prašinom koja je prekrivala stare fotografije na kojima je Partizan bio još uvek crveno-plavi.  

Kao crveno-plavi slavili sa 7-1 protiv C. zvezde, 1953.

  Svaki ozbiljan klub mora da poseduje bar dve različite garniture sportske opreme. Prvu, osnovnu, onu po kojoj je poznat, i drugu, za slučaj da kao gost igra utakmicu protiv rivala koji ima identične boje ili boje koje su slične njegovoj. Tokom postojanja Jugoslavije, Partizan nije imao mnogo takvih situacija – naime, bio je jedini klub u najvišem rangu koji je nosio crno-belu boju. Čak i kada bi se desio susret sa ekipom čija se oprema donekle podudara sa Partizanovom (a to je pretežno bio slučaj u nekom od evropskih takmičenja), taj problem se rešavao tako što je Partizan nosio crni šorc i crne čarape ili sasvim beli dres. Takvi primeri su susreti sa „belima“ iz Lidsa u Kupu sajamskih gradova 1967. ili susret sa Portimonenseom u Kupu UEFA 1985. (Partizan u belom dresu na svom terenu, gost u crno-belom).

  Ipak, sve je to bila vrsta improvizacije. Bilo je očigledno da je Partizanu osim crno-belog i čisto belog dresa, potrebna još jedna garnitura, sasvim različita od ove dve. Slučaj sa utakmice između Rijeke i Partizana, iz 31. kola sezone 1987/88, je najbolja potvrda za ovu konstataciju. Naime, igrači oba kluba su istrčali na teren u skoro identičnoj, pretežno beloj opremi. Jedina razlika bila je u dresu – dok je Partizan nosio svoj prugasti, crno-beli (sa dominantnom belom bojom), Riječani su na svom belom dresu nosili tri poprečne plave pruge. Sudija Bezjak je posle samo dva minuta prekinuo igru i naložio ekipi Partizana da promeni dres. Riječani su izašli u susret gostima pa je Partizan do kraja utakmice igrao u pozajmljenim, svetlo plavim dresovima Rijeke, što ga nije sprečilo da ubedljivo savlada domaći tim sa 3-0.

„Plavi“ Partizan slavio u Rijeci, 1988.
  Najzad, dve godine kasnije, u Partizanu shvataju neophodnost postojanja dresa u alternativnoj boji i 18. septembra 1990. godine, Partizan posle više od tri decenije uvodi u svoju opremu rezervni, crveno-plavi dres. Susret sa malteškim klubom Hiberniansom u Kupu UEFA bio je idealna prilika za povratak korenima i promociju – Hibernians je takođe nosio crno-bele dresove kao osnovne. Dizajn tih crveno-plavih dresova Partizana nije bio baš najsrećniji, ali eto, tehnički sponzor „Vocado“ se bar po nečemu dobrom upisao u istoriju kluba, posle onih skandaloznih dresova sa rombovima i kvadratima. 
  Svest o potrebi crveno-plavog dresa opet se gubi u narednih nekoliko godina. Sledi, doduše, vreme sankcija UN, osnovni problem je kako uopšte nabaviti kvalitetnu opremu u crno-beloj boji, ko još da misli o rezervnoj, crveno-plavoj garnituri? Tek sa dolaskom američke firme „Nike“, u leto 1996. godine, Partizan opet dobija rezervni dres u boji sasvim drugačijoj od crno-bele. Ovog puta, bio je to bordo-teget dres. Da li zbog toga što crvena boja suviše podseća na komšijski klub, ili zbog lepšeg slaganja bordo boje uz tamno plavu, svejedno. Partizan je dobio dres koji je mogao da koristi na gostovanju protiv timova crno-bele boje, a klub je preko ponovnog uvođenja ovakvog dresa, tek neznatno tamnije nijanse u odnosu na crveno-plavu, rešio da na taj način ispoštuje sopstvenu tradiciju. Premijera tog dresa se desila u Kupu UEFA, na gostovanju Makabiju iz Haife, a kako je izgledao taj dres možete videti na sledećoj slici. U pitanju je prijateljski susret Partizana sa ekipom Zadrugara iz Lazareva, levo na slici je Darko Tešović u bordo-plavom dresu:

Sezona sa sezonom, smenjuju se dresovi a sa njima i novi dizajn gostujućeg, bordo-plavog dresa. Igrajući svoje utakmice krajem devedesetih kao gost Njukaslu, Lidsu i Rijeci, Partizan nastupa u bordo-plavoj kombinaciji.

Milorad Peković
 
  Kada za sponzora u leto 2000. dolazi „Puma“, i ta firma snabdeva Partizan sličnim dresom, a po skromnom mišljenju autora ovog teksta, taj bordo-plavi dres je nešto najlepše što je Partizan nosio kao gostujući dres. Zauvek je ovekovečena generacija koja je osvojila nacionalni kup 2001. godine, upravo u prugastom rezervnom dresu:

  Tradicija se nastavlja i sa dolaskom italijanskog tehničkog sponzora, firme „Kappa“. Tada se, u avgustu 2003. tokom susreta poslednje runde kvalifikacija za Ligu šampiona između Partizana i Njukasla, događa presedan. Partizan je već spremio svoje tradicionalne crno-bele dresove, dok su „crno-beli“ iz Njukasla na meč došli sa svojim rezervnim dresovima u sivoj boji. Pošto je sudija smatrao da su crno-belo i sivo boje koje su slične i donose problem pri posmatranju utakmice, Partizan je kao domaćin morao da igra u bordo-plavoj opremi. U istoj opremi je igrao i u revanšu, i to se pokazalo kao talično – Partizan je tog leta po prvi put ušao u Ligu šampiona.

  I tako, ređaju se narednih godina utakmice u gostima – Dnjepar, Artmedija, Petah Tikva, Groningen…u kojima Partizan i dalje nastupa u svojim rezervnim bordo-plavim dresovima. Sve do 26. oktobra 2008. godine, kada je Partizan nastupio na Banovom brdu kao gost Čukaričkom i poslednji put nosio bordo-plavi dres!
  Navršilo se ovih dana punih šest godina kako se Partizan odrekao svog rezervnog, bordo-plavog dresa. Šest godina kako se Partizan odrekao svoje tradicije. Zanimljivo, to je period kada je na scenu stupila nova uprava kluba, na čelu sa predsednikom Đurićem. Tada kreće neka nova moda – rezervni crni dresovi, koje  Partizan nikada ranije nije nosio. Tu su i gostujuće garniture u beloj i sivoj boji, i da se ne lažemo – sve tri boje su lepe, ali šta nedostaje bordo-plavoj? 
  U prilog vraćanju bordo-plavog dresa kao gostujućeg, pored istorijskih i emotivnih, idu i sasvim racionalni razlozi. Ovosezonski meč protiv Nefčija u Bakuu, ekipe sa crno-belom opremom je pravi primer. Iako Partizan ove sezone ima sivi dres kao alternativni, u Bakuu je morao da nastupi u prošlogidišnjem crnom dresu, zbog slaganja boja sa domaćom ekipom. Sa bordo-plavim dresom to ne bi bio problem.
  Koliko god da vam se pitanje bordo-plavog dresa čini kao „bavljenje detaljima i sitnicama“, upravo se na tim „sitnicama“ vidi veličina i ozbiljnost jednog kluba. Već šest godina Partizanom vladaju ljudi koji nemaju osnovnu svest niti znanje o istoriji kluba, o njegovim prvobitnim bojama, o potrebi da se poštuju pravila UEFA i da se poseduje i komplet opreme u bojama suprotnim od osnovne. Priče koje su dolazile nezvaničnim kanalima do navijača, kako „Adidas“ nije u situaciji da izradi dres u bordo-plavoj boji su vređanje inteligencije navijača.
 Pre će biti da upravu Partizana ne dotiče ama baš ništa što nije vezano za njihove lične interese i beskrajnu rasprodaju mladih igrača, koju oni sprovode iz meseca u mesec. Oni nemaju ni minimalnu svest o veličini i značaju Partizana, o njegovoj istoriji, identitetu, bojama. Polupismenoj direktorki marketinga je bitnije da se na društvenim mrežama pohvali novim cipelicama, „ajfonom 6“ i odsedanjem u luksuznim hotelima u Cirihu. Ako se napravi i poneki „selfi“, pa šta više tražiti od nje, malo li je?
  I sve dok takvi vedre i oblače voljenim klubom, čekaćemo na omaž tradiciji i na vraćanje bordo-plavog dresa kao rezervnog. Do tada, neka tekstovi poput ovog sačuvaju iskru nade da će neki novi ljudi umeti da cene istoriju kluba. 

 

16 comments
  1. Anonymous

    Koliko shvatam iz pocetka teksta, Partizanove boje su bile crveno i plavo, a ne bordo i plavo. Zatim, kako sam video na fotki, sto se dizajna tice, pedesetih je dres bio pola crven a pola plav (dizajn kao npr Vojvodina). Uz crveni shorts i plave stucne. Sto se mene licno tice, takav dres bih prihvatio lakse nego bordo-plavo-prugasti. Ali to je stvar ukusa. Ako nam dodje nova uprava, mozda ce se nesto i desiti po tom planu. Samo se nadam da ce nam grb i ime ostaviti na miru. A za dres – kako vecina kaze, nek bude tako. Pozdrav!

  2. cbnostalgija

    Ovaj dres koji sam postavio je bio samo jedna varijanta crveno-plavog dresa. Bilo je i prugastih, sa debelim prugama, nešto poput Barselone nekada. Crveno-plavo ili bordo-plavo. I ja verujem da je bio crveno-plavi a ne bordo-plavi, ali teško je to sada utvrditi. Moguće da je prošle decenije ustanovljen bordo-plavi iz razloga animoziteta prema komšijskoj crvenoj. Pozdrav i Vama i hvala što pratite blog!

  3. Janko

    Aco, nemoj da se ljutiš ali smo (po mojoj proceni) poslednji put nosili bordo-plave dresove 30. maja 2009. protiv Čukaričkog na Banovom brdu. Tada je Albert Nađ igrao za Čukarički pa je nosio dres Partizana ispod dresa Čukaričkog…

    Svaka čast inače na ovom tekstu!

  4. Aleksandar Pavlovic

    Pozdrav Janko! Ma zašto bih se ljutio, alobodno ispravi ako misliš da imaš bolji podatak. Ja se stvarno ne sećam da smo 2009. igrali u bordo-plavom ali moguće je, valja proveriti. Hvala u svakom slučaju na praćenju bloga i na sugestiji!

  5. Aleksandar Pavlovic

    Hvala, druže! Eto, ovo je najbolji primer kako funkcioniše blog – uz pomoć vas koji redovno čitate i dopunjujete ono što meni promakne.

  6. Vlado

    Zna li se kada smo tačno poslednji put nosili bordo-plavi dres pre nego što će ga Vocado ponovo uvesti septembra 90-te na Malti u utakmici protiv Hiberniansa?

  7. cbnostalgija

    Ako pričamo o takmičarskim utakmicama, onda verovatno u jesen 1958. Na utakmicama protiv Hajduka u Splitu i Rijeke u Beogradu, Partizan je nastupao u tamnim dresovima, ali zbog skromnog kvaliteta novinskih izveštaja, nemoguće je utvrditi da li su dresovi jednobojni plavi ili plavo-crveni. U svakom slučaju, klupska boja je tada bila bela, od februara 1958. pa narednih godinu dana, do prelaska na crno-belo. Ali i u tom „belom“ periodu Partizan je nosio često tamnu opremu, plavu, crveno-plavu.
    A poslednji put u tamnoj opremi (prijateljski, a ne takmičarski meč) i deluje da je bio jednobojni, plavi dres, Partizan je nastupio 25.02.1959. protiv Legije u Beogradu. Utakmica je završena 5-5.

  8. Vlado

    Hvala na iscrpnom odgovoru. Što se tiče bordo-plave garniture mislim da je ona u suštini crveno-plava i da se tako može i mora nazivati. Ne vidim zašto bežimo od crvene boje koja je sastavni deo našeg grba i često tokom istorije smo nosili crvene brojeve na dresovima kao i upravo crveno-plave dresove u prvim decenijama kluba.

  9. Vlado

    Potvrda za pisanje uvaženog kolege Janka i sezonu 2008/09. 30 maja će biti tačno 14 godina otkada su kako ih zovemo bordp-plavi dresovi poslednji put obučeni na Banovom brdu u pobedi od 1:0. Što je zanimljivo iako spreda izgledaju kao ista bordo-plava garnitura iz sezone pre leđa izgledaju potpuno drugačije. Šteta što su nošeni samo dvaput i to oba puta protiv Čukaričkog kao gosti.

    https://www.youtube.com/watch?v=bYKHP2uR_vw

  10. cbnostalgija

    Slažem se, ne treba na taj način bežati od crvene boje, ona je sastavni deo našeg grba i naših prvih klupskih boja. Pa nisu je komšije izmislile…meni je lično mnogo lepša bordo boja, ali to ne menja suštinu.

  11. Vlado

    Lepo rečeno. Bordo-plavi dresovi su nam takođe bili dosta talični posebno u Evropi gde smo najveće trijumfe u novijem dobu izvojevali baš u toj kombinaciji. Iako nam je klub u haosu mislim da će ih vratiti za iduću sezonu ako ništa da se umire navijači.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *