Voz za Štutgart polazi sa prvog koloseka…

  Život jednog sportskog kluba ne čine samo trofeji, pobede, golovi i utakmice, već i hiljade drugih događaja, doživljaja i detalja. Karakteristika „Crno-bele nostalgije“ je ta što ne evocira samo sećanja na utakmice, pobede i trofeje, već i na neke obične životne priče, koje su takođe deo jednog kluba. Ovog puta imaćete, preko ovih zaista raritetnih fotografija, uvid u jedno

Najposećeniji „večiti derbi“ u Humskoj

  Tog 7. marta 1965. godine igrao se još jedan u nizu „večitih derbija“ između Partizana i Crvene zvezde. Pred ovu utakmicu, Crvena zvezda (tada aktuelni šampion) nalazila se u sredini tabele, dok je Partizan bio na drugoj poziciji, iza Sarajeva. Bila je to generacija „Partizanovih beba“ koja je u tri sezone (pre nego što je Zvezda osvojila prvo mesto

Vrbasu u pohode, Kimetu u čast

  Subota, 7. mart 2015. godine, bio je dan kada se mala ekipa okupljena oko bloga „Crno-bela nostalgija“ zaputila u severnu srpsku pokrajinu i pitomi Vrbas. Pripala nam je čast da na poziv gospodina Miroslava Vislavskog budemo gosti na otkrivanju biste njegovog brata, legendarnog Partizanovog napadača Joakima Vislavskog, iz generacije „Partizanovih beba“, koji je preminuo 10. septembra 2014. godine.   

„Kad stanem, ja se zamaram“ („Tempo“, broj 1067, 06.08.1986.)

Nešto starijim navijačima Partizana ne treba posebno predstavljati Bajra Župića. Za one mlađe – to je bio igrač ne baš raskošnih kvaliteta, ali velikog srca. Čovek zadatka. Legenda o Bajru Župiću je u međuvremenu znatno prevazišla njegov objektivni doprinos ekipi Partizana. I „Crno-bela nostalgija“ osvežava sećanje na ovog nesvakidašnjeg igrača, prenoseći Župićev intervju za bivši sportski nedeljnik „Tempo“, dat u

Foto arhiva – Vladimir Petrović (1939-2019)

Vladimir Petrović, bivši fudbaler Partizana, rođen je 1939. u Aleksandrovcu. Za Partizan je nastupao  početkom šezdesetih godina prošlog veka. Nije uspeo da postane standardni prvotimac, ali je zabeležio određeni broj nastupa u prvoligaškoj konkurenciji, zatim u Kupu Jugoslavije pa čak i u Kupu evropskih šampiona. Posle Partizana, karijeru je nastavio u Boru 1963. godine, a nastupao je kasnije i za

Vladimir Ivić: „Tumbaković je mislio da sam zvezdaš“

  Ako bismo tražili grad koji je Partizanu dao najviše vrhunskih fudbalera, to ne bi bio ni Beograd ni neki drugi grad, već Zrenjanin. Nijedan grad nije, kao Zrenjanin, dao Partizanu toliko kvalitetnih fudbalera i reprezentativaca, koji su kasnije u Partizanu stasali u asove evropskog formata: Milan Galić, Radoslav Bečejac, Nenad Bjeković, Vladimir Ivić, Zvonimir Vukić, Zoran Tošić. Jedan od

Pentagonal 1970 – Partizanovo osvajanje Amerike

 Krajem šezdesetih godina prošlog veka, bile su vrlo popularne turneje evropskih fudbalskih klubova po Srednjoj i Južnoj Americi. Uz materijalni momenat koji nije bio za zanemarivanje, odlazak na neku od tih turneja bio je jedinstvena prilika da evropski klubovi odmere snage sa južnoameričkim rivalima, koji su i tada važili za fudbalske umetnike.  Jedan od takvih, renomiranih turnira, bio je i