Najnovije
Blog

Otvaranje izložbe „Najlepša je boja crno-bela“

  Ustanova kulture „Parobrod“, smeštena na beogradskom Dorćolu, bila je 22. oktobra 2018. mesto okupljanja Partizanovih navijača, koji su došli da pogledaju jednu zanimljivu izložbu.

  Povodom rođendana Partizana (istina, sa malim zakašnjenjem od 18 dana, usled tehničkih razloga) ekipa navijača i entuzijasta okupljenih oko Grobarskog trash romantizma i Crno-bele nostalgije, organizovala je  izložbu „Najlepša je boja crno-bela“. Radi se o crno-belim fotografijama iz istorije FK Partizan, nastalim u periodu od 1945. do 1977, koje su snimili Drago Knežević, Šandor Berec, Volter Jadrešin i ostali majstori fotografije, a koje je obojio saradnik našeg bloga, Nikola Radulović.

  Time su te stare fotografije počele da žive neki novi život, dobile su novi smisao, a ujedno je preko njih pokazan razvoj Partizanovih boja od 1945. do kasnih sedamdesetih. I ne samo to, trudili smo se da izaberemo fotografije koje će biti ne samo atraktivne, jasne i kvalitetne, već i neobične, kao i da na njima bude što više relevantnih događaja iz istorije Partizana, kao i čuvenih asova našeg kluba. Tu su fotografije prve generacije Partizana, izgradnje našeg stadiona, Ilješa Špica, utemeljivača naše omladinske škole, finala Kupa šampiona 1966, kao i asova poput Bobeka, Belina, Galića, Vukotića, Hercega, Šoškića…

  Ideja za izložbu se rodila spontano – znajući da Nikola Radulović već dugo upražnjava hobi – retuširanje, naknadno kolorisanje starih slika Partizana, Igor Todorović je predložio da ovog puta te fotografije, nakon Nikoline obrade, budu odštampane na specijalnom plastičnom materijalu – foreksu, kao i da odštampamo katalog sa svim tim fotografijama. Sve to bi činilo izložbu, planiranu kao deo manifestacije povodom Partizanovog rođendana. Nije nam trebalo dugo da oduševljeno priihvatimo ideju, tako da je dva do tri meseca pre izložbe, trojka u sastavu Igor Todorović, Nikola Radulović i Aleksandar Pavlović, počela sa izborom slika koje će se naći na izložbi  Bile su to slatke muke, kako izabrati pedesetak fotografija od nekoliko hiljada?

  Čitav deo posla oko same obrade slika je izneo Nikola Radulović, nije mu bilo teško da i po tri-četiri puta radi jednu istu fotografiju: „probaj ovu sliku sa nešto svetlijom nijansom plave“, „ipak zameni crvenu i plavu, neka plava štrafta bude u sredini“, „treba proveriti kakvo je ovo cveće koje drži kapiten Sportinga“, i slično. Zatim, u želji da saznamo boju „folksvagen bube“ koju je vozio Branko Rašović, kontaktirali smo njegovog bliskog rođaka i u roku od deset minuta dobili odgovor od našeg bivšeg asa, a kad je u pitanju boja kombija tadašnje TV Beograd, koji je poslužio za snimanje filma „Partizan igra“ iz 1962. godine, Nikola je uspeo da dozna i taj podatak. Jednostavno, želeli smo da što manje detalja prepustimo slučaju i slobodnom tumačenju.

  Ipak, pre obrade slika, trebalo je tačno odrediti Partizanove boje na nekim starim fotografijama, iz perioda dok je zvanična klupska boja bila crveno-plava. Tu su nam od velike pomoći bile arhive dnevnih novina, pa smo prema izveštajima sa utakmica određivali i boju dresa. Tako je, na primer, izveštaj „Politike“ sa revanš meča Kupa šampiona iz sezone 1955/56 između Partizana i Reala, jasno apostrofirao da su „domaći igrači u plavim dresovima vezli po snegu“, tako da je time bila rešena dilema da li je dres Partizana na tom meču bio plave ili crvene boje. Bilo je par slika koje smo želeli da uvrstimo u izložbu ali smo na kraju odustali, upravo iz razloga što nismo bili u mogućnosti da sa sigurnošću utvrdimo boju  Partizanove opreme na određenoj utakmici. Ne tvrdimo ni da smo apsolutno pogodili sve boje na starim fotografijama, ali mislimo da smo bili precizni u procentu od oko 90 – u retkim slučajevima gde nismo imali jasnu boju opreme, konkretno šorca ili čarapa, išli smo prema smislu i logici. 

    Izložbu prati i prigodan materijal – katalog na 60 strana i sa 58 slika (45 slika sa izložbe uz 13 dodatnih) uz osam razglednica, na kojima su najlepše fotografije, prema našem izboru. Katalog je štampan na finom, luksuznom papiru, svaku fotografiju prati i adekvatan tekst, i ceo katalog je urađen dvojezično, na srpskom i engleskom jeziku.

  Veliku zahvalnost izražavamo našim prijateljima Nikoli Seniću i Dušanu Mihajiloviću za prevod na engleski, kao i Ivani, koja se opet potrudila oko tehničkih finesa.

  Naravno, lavovski deo posla oko organizacije izložbe podneli su i naši drugari iz GTR-a, na čelu sa Ivanom Lovrićem.

  Naši lični utisci sa otvaranja izložbe su sjajni, posebno kad su u pitanju reakcije posetilaca, ali neka o tome više pričaju ljudi koji su je posetili.

  Nama, koji stojimo iza bloga Crno-bela nostalgija, izuzetno je drago što je ideja, koja je počela kao običan blog posvećen istoriji Partizana, prerasla u nešto više – štampanje fanzina ili izložbi poput ove. Nastavićemo i dalje da se bavimo istorijom Partizana, da je čuvamo od zaborava, za neke nove generacije. U tome osećamo veliku podršku svih vas koji pratite blog, poručujete i čitate naša izdanja, posećujete izložbe…Hvala vam od srca na tome, jer da nije vas ni ovaj naš rad ne bi imao smisla.

  Osim izložbe ovih starih a „osveženih“ fotografija, sastavni deo izložbe su i fotografije nastale u poslednjih nekoliko godina na Partizanovim utakmicama, a njihovi autori su Oliver Bunić, Nikola Milinković, Marko Risović i Milovan Milenković. I dok su stare, crno-bele fotografije Partizana pretvorene u kolorne, ove novije su urađene u crno-beloj tehnici.

  Izložba „Najlepša je boja crno-bela“ traje od 22. do 28. oktobra u „Parobrodu“.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *