Pre par meseci smo, preko našeg Tviter naloga, zamolili navijače Partizana da nam pomognu u razjašnjenju identiteta dva igrača Partizana – Branimira Vučkovića i Slobodana Mitrovića. Obojica su, prema arhivi Partizana i FSJ, nastupala za Partizan u sezoni 1970/71 – Mitrović je igrao na dve prvenstvene utakmice (Olimpija – Partizan 2-0, 07.marta 1971. i Partizan – Čelik 0-2, 13. marta 1971), a Vučković je igrao protiv Vojvodine u Novom Sadu (3-3), 27.juna 1971. godine. To su i jedine takmičarske utakmice koje su ova dva igrača igrala za Partizan. To je sezona na čijoj je polovini Partizan, kojeg je tada trenirao Gojko Zec, bio „jesenji prvak“, ali je sticajem raznih okolnosti (odlazak Ćurkovića i Katića u JNA, brojne povrede, sudijske odluke…), na kraju šampionata zauzeo tek peto mesto.
Ubrzo smo uspeli da pronađemo sliku Branimira Vučkovića, iz vremena kad je bio član mlađih kategorija Partizana, pa je onda ostala jedna nepoznanica – ko je Slobodan Mitrović?
Bez namere da se hvalimo, ali prirodom ovog našeg hobija (bavljenja istorijom FK Partizan), zaista je veoma mali broj igrača koji su igrali takmičarske utakmice a čiji nam je identitet nepoznat. I mahom su to igrači iz pedesetih, koji su igrali po jednu ili dve utakmice u prvenstvu ili kupu,i – nestali. Ali, činjenica da je u sezoni 1970/71 postojao čovek po imenu Slobodan Mitrović, koji je odigrao dve prvenstvene utakmice za Partizan i da njegov identitet nikome nije poznat, zaista je neverovatna. Niko ne pamti fudbalera po imenu Slobodan Mitrović. Ne postoje tekstovi o njemu, ne postoji njegova fotografija, nema ga u albumima sa sličicama niti na posterima,nema intervjua s njim. Ipak,čovek tog imena i prezimena postoji u arhivi FK Partizan na klupskom sajtu, upisane su mu dve prvenstvene utakmice, a ima ga i u almanahu FSJ za 1970/71!?
U to vreme, član Partizana bio je Dimitrije Dimo Mitrović, došao iz podgoričke, tada titogradske Budućnosti. On je, za razliku od Slobodana, poznato fudbalsko ime – pored Budućnosti i Partizana, igrao je i za zenički Čelik, posedujemo njegovu sliku u dresu Partizana, njegova slika se nalazi i u albumu „Kolinske“ za sezonu 1971/72, kao igrača Čelika, a devedesetih je trenirao Budućnost, Zemun, čačanski Borac… Ali, Dimitrije Dimo Mitrović, prema Partizanovoj arhivi, nije igrao prvenstvene utakmice. Da li je baš tako bilo?
Listajući stare „Partizanove vesnike“ iz 1971. godine, polako smo rešili deo po deo ove zagonetke. Ne, ni tamo nema Slobodana Mitrovića, apsolutno nigde se ne pominje. Ali, u broju 174 od 1. juna 1971, naišli smo na intervju Mileta Kosa sa Dimitrijem Mitrovićem, po naslovom „Nestašni dečko sa Bistrice“. I, piše Mile Kos:
– Tog mladića nisam poznavao. Video sam ga u dresu Partizana samo na jednoj utakmici, onoj zlosrećnoj sa Čelikom. Tada je igrao pod teškim psihološkim opterećenjem, ali nas je sve naprečac uverio u svoju darovitost.
Ta „zlosrećna utakmica sa Čelikom“ je upravo ona na kojoj je Mitrović i nastupao, 13. marta 1971, ali je u arhivi Partizana i almanahu FSJ naveden Slobodan Mitrović! Utakmica je zlosrećna jer je na toj utakmici sudija Marjan Rauš poništio dva regularna gola Partizanu, Čeliku priznao gol iz ofsajda i nije svirao penal za Partizan. O tome je dugo pisao upravo „Partizanov vesnik“. Ne postoji neka druga utakmica protiv Čelika u tom periodu, osim ove navedene.
Dalje, četiri broja pre ovoga, u „Partizanovom vesniku“ 170, od 23. marta 1971, dakle nakon što su odigrane obe utakmice na kojima je Mitrović nastupao, u razgovoru novinara V. Andonovića sa trenerom Zecom, opet se pominje Dimitrije Mitrović, na način koji ne ostavlja sumnju da je upravo on, a ne neki Slobodan, igrao te dve prvenstvene utakmice:
– Partizan je, ipak, „nabavio“ neke fudbalere, kao što su Mitrović iz Budućnosti, Hadžiabdić iz Travnika, i još neke druge čiji kvalitet isto tako nije proveren?
Zec: – Proveravamo to, međutim, ako su oni i dobili šansu pre onih iz Partizanove škole, to ne znači da će pre i postati prvotimci.
Pre nekoliko dana, sa našim prijateljem Draganom Radojčićem, navijačem Partizana koji pamti to vreme, potvrdili smo naše pretpostavke – na pitanje koji Mitrović je igrao za Partizan protiv Čelika, Dragan je „kao iz topa“, ne čekajući imena (Dimitrije ili Slobodan) ili potpitanja, odgovorio da je to bio Dimitrije Dimo Mitrović, uz detaljan opis utakmice i još nekoliko biografskih podataka Dimitrija Mitrovića! Dileme više nije bilo.
Ipak, za svaki slučaj, „preorali“ smo još neke, nama dostupne arhive. U isto vreme kada je Dimitrije Mitrović igrao za Partizan, klupske arhive navode i tog Slobodana Mitrovića. Naizmenično, prema tim, netačnim podacima, te 1971. za Partizan igraju čas Dimitrije, čas Slobodan Mitrović. I onda se, odjednom, Slobodan (Milivoja) Mitrović, pojavljuje na jednoj prijateljskoj utakmici u zimu 2000. godine!? Čovek istog imena, očevog imena i prezimena kao i igrač koji je, navodno, igrao dve prvenstvene utakmice za „crno-bele“? Koja je verovatnoća da i 1971. i 2000. u Partizanu nastupaju dva različita čoveka sa imenom Slobodan Mitrović, očevog imena Milivoj? Realno, nikakva.
Očigledno je da je došlo do mešanja podataka, pa su nečijom greškom, utakmice Dimitrija Dima Mitrovića, pripisane Slobodanu Mitroviću, koji je odigrao svoju jednu i jedinu, prijateljsku utakmicu za Partizan, u decembru 2000. godine! Slobodan nije bio ni rođen u vreme kada je Dimitrije bio u Partizanu! Zašto i almanah FSJ navodi ime Slobodana, ostaje misterija.
Našom ponovnom proverom podataka, utakmicu po utakmicu, došli smo do podataka da je Dimitrije Mitrović odigrao 33 utakmice za Partizan (dve prvenstvene, jednu internacionalnu prijateljsku protiv Valensije i 30 prijateljskih) a Slobodan Mitrović samo jednu, prijateljsku. To su ukupno 34 utakmice za oba igrača, i kada saberete ove odatke sa sajta Partizana za oba igrača, dolazi se do iste brojke. Problem je što su neke utakmice Dimitrija Mitrovića, igraču iz 1971, pripisane Slobodanu Mitroviću, momku iz 2000. godine!
Dimitrije Mitrović je rođen 18.10.1947. i odigrao je dve prvenstvene utakmice za Partizan, ali zbog netačnih podataka i loše vođene statistike, od kluba do saveza, njega niko ne pominje kao prvotimca Partizana. Posle samo devet meseci u Partizanu, prešao je u zenički Čelik. Trenirao je Budućnost, Zemun i čačanski Borac. Osim po fudbalskom talentu, upamćen je kao veliki boem i šaljivdžija, a preminuo je u decembru 2016. godine u Podgorici.
Možda je većini ljudi nebitan identitet čoveka koji je „samo“ dva puta igrao za Partizan u državnom šampionatu. Ali, koliko god skroman bio doprinos Dimitrija Mitrovića, on je ipak deo armije besmrtnih, koji su oblačili dres Partizana na takmičarskim utakmicama, i zaslužuje, makar ovako posthumno, da mu se pripiše ono što je ostvario.