Najnovije
Blog

Partizan lavljeg srca – četvrt veka od bitke u Glazgovu

  O Partizanovim učešćima u evropskim fudbalskim takmičenjima pod okriljem UEFA, mogli ste da čitate u jednom od prethodnih postova. Znamo svi da od finala Kupa evropskih šampiona 1966. godine, Partizan nikada više nije dosegao te evropske visine. Od tada pa sve do danas, tek na momente bi „crno-beli“ bljesnuli u Evropi i podsetili na čuvene „Partizanove bebe“ ili na generaciju Bobeka, Milutinovića, Valoka…

Naravno, daleko od toga da u međuvremenu nije bilo značajnih pobeda i odličnih izdanja u Evropi, ali nedostajao je kontinuitet. Ipak, uz respekt koji zaslužuju plasmani Partizana u grupnu fazu Lige UEFA / Evrope ostvareni u poslednjoj deceniji, kao i proleće u Evropi 2004/05 i sjajan dvomeč sa Anderlehtom u kvalifikacijama za Ligu šampiona 2010, četiri Partizanova duela u Evropi se posebno izdvajaju. Bile su to četiri utakmice koje su nas podsećale kako Partizan može da bude silan u Evropi. Četiri utakmice za antologiju, i zanimljivo, sve četiri protiv ostrvskih klubova: prvo, najveći preokret u istoriji Kupa UEFA i pobeda od 4-0 nad Kvins Park Rendžersom (QPR) u novembru 1984, posle 2-6 u Londonu, zatim pobeda nad Njukaslom u poslednjem izdanju Kupa pobednika kupova 1998/99, još jedna eliminacija „svraka“ iz 2003. godine za plasman u Ligu šampiona, kao i antologijski duel protiv Seltika (Celtic) iz septembra 1989, u Kupu pobednika kupova.

  Danas se navršava četvrt veka, punih 25 godina od tog duela u Glazgovu. Bilo je to prvo kolo Kupa pobednika kupova, u kojem je Partizan debitovao tek te 1989. godine. Razlog je taj što je Partizan imao predugu pauzu u osvajanju domaćeg kupa – poslednji trofej u tom takmičenju pre 1989. godine, „crno-beli“ su osvojili daleke 1957, kada su još bili crveno-plavi. A tada, Kup pobednika kupova nije postojao kao takmičenje.

  Posle prve utakmice odigrane u Mostaru, Partizan je stekao prednost od 2-1. Mostar je bio domaćin „parnom valjku“ zbog kazne UEFA izrečene usled incidenata na utakmici Partizana i Rome (4-2 za Partizan), godinu dana ranije. Goran Milojević i Milan Đurđević su bili strelci za Partizan u Mostaru, a u periodu između dva okršaja sa Seltikom, Partizan je ostao i bez trenera. Ostavku je podneo Momčilo Vukotić, i to posle neuspeha protiv Dinama i izgubljenog penal-boda. Iako je primljen gol na „domaćem terenu“, igrači Partizana su verovali u prolaz dalje, o čemu svedoči i izjava Aleksandra Đorđevića „Politici“, posle prve utakmice u Mostaru:

 Uprkos ovim optimističkim očekivanjima među igračima, „crno-beli“ su otišli u Glazgov prežaljeni od domaće javnosti. Ekipu je predvodio Ivan Golac, do tada pomoćni trener, koji je u Glazgovu prvi put dobio priliku da samostalno vodi ekipu. Planirano je bilo u klubu, samo kao prelazno rešenje do izbora novog trenera. Međutim, ta noć na Parkhed stadionu, današnjem Seltik Parku, odrediće bližu budućnost Ivana Golca kao trenera. Utakmica u Glazgovu ostaće upisana u istoriji Partizana kao jedna od najvećih, i ne samo to – ovaj meč je i danas oličenje svega najlepšeg što fudbal može da pruži: golovi, preokreti, drama, sjajna publika. I nije to sve – ta utakmica je vinula u legendu jednog izuzetnog radio-komentatora, danas pokojnog Jordana Ivanovića.

  Televizijskog prenosa, dakle, nije bilo. Kada se sagleda situacija sa ove distance, upravo je taj nedostatak „žive slike“ iz Glazgova i doprineo da Jordan Ivanović izvuče ono najbolje profesionalno iz sebe i tako verno prenese događaje na Parkhedu, pa smo imali utisak kao da, osim tona, imamo i sliku sa terena. Osim toga, nemogućnost da se utakmica prati putem televizije, dodala je dozu mistike i legende ovom duelu. Te večeri, mase Partizanovaca bile su pripijene uz svoje radio-aparate, a glas Jordana Ivanovića bio je jedini kontakt sa dešavanjima u Glazgovu. Glas od kojeg smo očekivali da nam na kraju tih stresnih 90 minuta saopšti lepe vesti.

  Partizan je meč počeo, od broja 1 do 11, sa sledećom postavom: Pandurović – Stanojković, Spasić – Milanič, Petrić, Vujačić – Đorđević, Milojević, Šćepović, Đurovski i Bogdanović. Nema potrebe opisivati dešavanja na terenu jer ih je nemoguće opisati. Radi preciznosti, treba reći da je Partizan poveo već u osmom minutu golom Vujačića, da je poluvreme završeno 1-1, da je Seltik dolazio u prednost od 2-1 i 3-2, ali je Partizan uspevao da izjednači golovima Đorđevića i Đurovskog, da bi posle dva gola Seltika u finišu i prednosti od 5-3, Šćepović uspeo da zakuca glavom loptu u mrežu golmana Bonera i tako ostavi čitav stadion u šoku. Seltik – Partizan 5-4, i Partizan je, na osnovu više golova postignutih u gostima, prošao u sledeće kolo!

eurocupshistory.com
  Na kraju, plasmanom u dalje takmičenje nagrađen je tim koji se nije predavao ni posle pet primljenih golova. Neposredno pre gola Slađana Šćepovića, sve nas je već obavila tuga zbog eliminacije. Posebno zbog činjenice da je Partizan postigao tri gola u gostima a ipak će biti eliminisan. Momci u crno-belim dresovima nisu tako mislili. Duga lopta levo ka Spasiću, on je šalje na sasvim drugu stranu ka Đurovskom, Milko je centrira u srce šesnaesterca i…ostalo je istorija:
Foto – dailyrecord.co.uk
  Utakmica kakvu su to veče odigrali Seltik i Partizan, dešava se jednom u nekoliko decenija. Partizan je i pre ovog dvomeča imao uspeha sa ostrvskim ekipama. Recept za igru protiv njih se sastojao u tome da se ostrvskom načinu igre, sa puno preskakanja sredine terena, centaršuteva i skokova, suprotstavi tako što će se lopta „spustiti na zemlju“. Finom tehnikom i lucidnošću protiv trke i fizike. Paradoksalno je da je Partizan u Glazgovu upravo ušao u ritam Seltika i bio prinuđen da igra na njegov način – skoro svi Partizanovi golovi postignuti su posle klasičnih „ostrvskih akcija“ – duge lopte i centaršutevi (prvi i četvrti gol), preskakanje sredine terena (treći gol, Đurovski). Čak je i drugi gol Partizana, koji je postigao Đorđević, postignut posle njegovog presinga na odbranu Seltika i otete lopte na protivničkoj polovini, što baš i nije bila odlika naših ekipa. Partizan je eliminisao Seltik njegovim oružjem! Karakter ekipe je najbolje opisao pokojni Jordan Ivanović, oslanjajući se na britansku istoriju – Partizan lavljeg srca!
  Još jedan paradoks ove utakmice je u tome što je Poljak Darijuš Đekanovski postigao četiri gola za Seltik, ali je njegova ekipa ipak bila eliminisana!
Foto – The Celtic Wiki
Foto – The Celtic Wiki

 Uloga Ivana Golca u uspehu je bila značajna – Ivan je bio veliki motivator a za njega britanski ambijent nije bio nepoznanica. Igrajući u Sautemptonu, dobro je upoznao britanski mentalitet i njihov pogled na fudbal. Sigurno je da je dobro pripremio momke u crno-belom za ono što ih je očekivalo te noći u Glazgovu. Trener na zameni je svoju ekipu, otpisanu od skoro svih, osim od navijača, odveo u sledeće kolo, izbacivši Seltik!
 
  Šta je sve donela nezaboravna noć u Glazgovu?
 
  Posle
ove utakmice, Ivan Golac je postao i zvanično trener Partizana. Više
nije bilo ni potrebe ni logike tražiti drugog čoveka, jer onaj koji
eliminiše Seltik na takav, fascinantan način, zaslužuje klupu Partizana.
Odigraće Partizan pod njegovim vođstvom još mnogo sličnih i stresnih
utakmica са pozitivnim ishodom (Dinamo, Osijek, Groningen).

  Partizan je skinuo skalp velikanu evropskog fudbala i napisao jednu od najlepših stranica u istoriji kluba. Te sezone, dogurao je do četvrtfinala Kupa pobednika kupova.
  Jordan Ivanović je za svoj antologijski radio-prenos dobio nagradu „Zlatni mikrofon“. Njegov radio-prenos sa Parkhed stadiona je vrh profesije koji će teško biti dostignut. 
  Utakmica je ušla u legendu, kao sublimacija svega lepog što fudbal čini najvažnijom sporednom stvari na svetu. A ono što je Partizan tada uradio na Seltikovom terenu, ostao je domaći zadatak za sve evropske klubove: Partizan je jedini klub koji je Seltiku dao četiri gola u sred Glazgova, u takmičarskim evropskim utakmicama! Niko pre ni posle Partizana nije uspeo u tome! 

  Ako bi se tražila jedna reč da opiše ovaj istorijski meč, neka to bude završni komentar britanskog komentatora sa utakmice: unbelievable!
Poslušajte i antologijski prenos pokojnog Jordana Ivanovića:
  Četiri Partizanova gola u Glazgovu, eliminacija slavnog Seltika, sjajan ambijent, Milkovo „lomljenje kičme“ golmanu Boneru, Đorđevićev salto, Šćepovićevo zakucavanje za tajac na Parkhed stadionu, prenos Jordana Ivanovića, četiri gola Đekanovskog, devet golova na utakmici…i više nego dovoljno za status istorijske, legendarne i antologijske utakmice. Toliko legendarne da sećanje na nju ne bledi ni četvrt veka kasnije.
* Zabranjeno preuzimanje teksta bez navođenja izvora teksta ili dozvole autora.
2 comments
  1. Anonymous

    Čoveče, 25 godina!? Da ne poveruješ…
    Kakva je to privilegija bila biti svedok takvog meča, pa makar to bilo i pored radio-aparata 🙂 Mislim da, kada se radi o Partizanu, u rangu sa ovom utakmicom jedino je još Istanbul '92.

    Pozdrav iz Zmajeva, Vuk

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *